No gledanje elitnog sporta ne rješava problem sjedalačkog načina života, pa aktualna treća serija tekstova časopisa Lancet, nakon publikacija iz 2012. i 2016., pokazuje važnost redovite tjelesne aktivnosti i sporta za zdravlje i dobrobit.
Ističe se kako je pandemija covida-19 dodatno povećala važnost tjelesne aktivnosti za korist pojedinaca i društva u cjelini.
Istraživanja pokazuju da od 2001. nije došlo do poboljšanja tjelesne aktivnosti na globalnoj razini. Više od četvrtine (1,4 milijarde) odraslog svjetskog stanovništva bilo je fizički neaktivno 2016. godine, što ih je izložilo riziku od nezaraznih bolesti i preranog mortaliteta. Stručnjaci ponovno naglašavaju hitnu potrebu za povećanjem tjelesne aktivnosti stanovništva, pri čemu su u posebnom fokusu adolescenti i osobe s invaliditetom.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) 2018. objavila je prvi globalni akcijski plan s ciljem smanjenja tjelesne neaktivnosti na globalnoj razini za 15 posto do 2030. Među koristima od tjelesne aktivnosti izdvaja se poboljšanje mentalnog zdravlja, kognitivnih sposobnosti, sna, sprječavanje padova i ozljeda povezanih s padom.
Osim toga, tjelesna aktivnost sada se preporučuje i u sekundarnoj i tercijarnoj prevenciji nezaraznih kroničnih bolesti, osobito raka, radi poboljšanja kvalitete života i preživljavanja.
Upozorava se kako su, u usporedbi s razvijenim zemljama, razine tjelesne aktivnosti i dalje daleko niže u zemljama s niskim i srednjim BDP-om, gdje su potrebe veće. Nadzor tjelesne aktivnosti u njima i dalje je nejasan, a zabrinjavajuće je što je i prestao tijekom pandemije u mnogim dijelovima svijeta.
Naime, ograničenja tijekom pandemije smanjila su razinu tjelesne aktivnosti i povećala društveno -ekonomske razlike iako preliminarna istraživanja pokazuju da je tjelesna aktivnost povezana sa smanjenim rizikom od teških ishoda covida-19.
U borbi s pandemija snažno se zagovarala tjelesna aktivnost. Promicao se aktivni prijevoz, poput otvaranja biciklističkih staza i poboljšane pješačke infrastrukture. Sada je izazov zadržati i ubrzati takve promjene.
Mnoge zdravstvene administracije diljem svijeta ukazivale su na važnost tjelesne aktivnosti tijekom lockdowna – izjednačavajući njezinu važnost s hranom, skloništima i medicinskom njegom. Povećana svijest javnosti o zdravlju tijekom pandemije prilika je da se usredotočimo na prevenciju, a ne na liječenje bolesti. Jedan cilj trebao bi biti integriranje tjelesne aktivnosti u način na koji ljudi vode svoj svakodnevni život.
Pandemija je pokazala koliko je lako hodati 30 minuta dnevno. Zalažući se za razine tjelesne aktivnosti koje ljudi mogu razumno integrirati u svoj život, poput hodanja, može se upravljati i očekivanjima. Važno je ne postavljati ljestvicu previsoko jer ljudi onda neće učiniti ništa. No, s razumnim ciljevima, mogli bi se jednostavno pokrenuti.
