Projekt se na području grada Dubrovnika provodi od 2016. godine.
-Zbog situacije s koronavirusom projekt nije realiziran s učenicima 2020. godine, ali redovito ga održavamo jer nam je cilj integracija djece s teškoćama u redovni sustav. I ove su godine sudionici radionice bili učenici šestih razreda. Integracijom djece s teškoćama u razvoju u redovan obrazovni sustav zapravo pružamo djeci mogućnost da se upoznaju s različitostima, da shvate i prihvate stvarni svijet u kojem žive, da spoznaju kako ideal „savršenstva“ i materijalne vrijednosti nisu prave vrijednosti koje ih mogu učiniti sretnima, već naprotiv, da su prave vrijednosti sadržane u prijateljstvu, ljubavi, solidarnosti, potpori, uzajamnom poštovanju i toleranciji. - govori predsjednica Udruge Poseban prijatelj Dženita Lazarević i ističe kako joj je ovo najdraži projekt od brojnih koje je tijekom godina realizirala njezina udruga.
-Višestruko je dokazano kroz brojne primjere dobre prakse koje smo analizirali da inkluzija djece s teškoćama u razvoju blagotvorno djeluje i na njih, ali i na njihove vršnjake bez teškoća upravo jer jedni druge uče plemenitim gestama i čine život kvalitetnijim i sretnijim, te da je za izgradnju kvalitetne i sretne ličnosti, izuzetno bitno da dijete bude kvalitetno educirano o različitostima te da razvija kvalitetne odnose s „drugačijima“, razumijevajući kako smo svi u svojoj biti isti, s istim dominantnim željama i potrebama.
Odgoj za prihvaćanje različitosti
Lazarević naglašava veliku važnost obrazovnog sustava na svim razinama koji ne smije zanemariti svoju odgojnu dimenziju i odgajanje budućih generacija za prihvaćanje različitosti.
-Učenici i nastavnici su obuhvaćeni edukativnim radionicama u kojima sudjeluju učeći se suživotu s drugima bez diskriminacije. Djeca također imaju zadatak, kao pripremu za radionice, pročitati zanimljivu knjigu o jednakim mogućnostima na kojoj se temelje radionice i u konačnici educiraju i svoje roditelje o svemu što su naučili kroz projekt.
Kao glavna ciljna skupina odabrana su djeca šestih razreda osnovne škole s obzirom da se mladi tog uzrasta susreću s najvećim promjenama i u vlastitom životu, odrastanju i u okruženju, a počinju i s brojnim pitanjima i teškoćama na koja često ne dobivaju odgovore.
-Na radionici smo učenike podijelili u tri osnovne skupine OSI: oštećenje sluha, vida i tjelesno oštećenje, te im stvorili uvjete slične onima koje te osobe imaju. Tražili smo od njih snalaženje u nekim situacijama i naposljetku komentar doživljaja. Bila su im dostupna razna pomagala, kao informativni trenutak o mogućnostima osoba s invaliditetom za realizaciju svakodnevnih životnih potreba. Učenicima su zadane stvarne situacije iz života OSI i zahtijevalo se od njih da objasne ili pokažu kako bi ih trebalo riješiti, odnosno ne bi trebalo riješiti.
Na taj način se djeci daje prostor za kanaliziranje energije i pretjeranih emocija, a negativni primjeri ostaju još dugo temom neobaveznih druženja i pozitivno utječu na mlade u procesu prihvaćanja različitosti. - naglašava Dženita Lazarević.
Projekt planiraju nastaviti i u idućim godinama s učenicima šestih razreda. Svake godine posjećuju drugu školu, a odaziv učenika je izniman jer uče nešto novo, susrećući se sa situacijama koje su im posve strane i neobične. Na poklon po završetku radionica učenici dobivaju zahvalu na brajici, a trajna uspomena ostaje im i knjiga Štagalj na jezeru Gun čiji je glavni lik dječak s teškoćama u razvoju.
