Pandemija COVID-19 ukazala je dubok jaz između dijela svjetske populacije koja ima pristup zdravstvu i zdravom življenju, zahvaljujući samo tome gdje su se rodili, žive, rade ili rastu. Lošije mogućnosti obrazovanja i zaposlenja, veća spolna nejednakost, nedostatan pristup čistoj vodi i zraku, dovoljnim količinama hrane, veći broj bolest, a slabije mogućnosti liječenja odvaja ljudski rod na one koji sve to mogu, druge koji to mogu ograničeno, i treće, koji ničemu od toga nemaju pristup. Podjela je, dakako, gruba, ali dobro oslikava da živimo u svijetu paradoksa, u kojima mogućnosti tehnologija neslućeno rastu, ali sve su skuplje i dostupne sve manjem broju ljudi. Stoga je ovogodišnji Svjetski dan zdravlja, 7. travnja pod geslom “Izgradnja pravednijeg, zdravijeg svijeta” posvećena premošćivanju jaza koji dijelove svijeta isključuje, ekonomskim i socijalnim čimbenicima okruženja u kojima im pristup zdravom načinu življenja i osnovnom liječenju nije dostupan.
Za današnji razvoj svijeta još je ogroman broj djece koja umiru od gladi. Nejednakost ne proizlazi iz činjenice da hrane nema dovoljno, nego iz neravnomjerne raspodjele. A društva čije najranjivije pa i sve ostale skupine nemaju ono što treba da bi preživjeli, ne mogu se razvijati, i k tome mogu razvijati bolesti koje neće ostati samo u granicama tih zemalja. Koliko je svijet povezana mreža, zornije od ičeg pokazala nam je pandemijska godina, i kad kažemo godina, nitko ne zna hoće li to biti više godina i hoće li kao što istraživači širom svijeta najavljuju, stizati nove bolesti i nove pandemije?
Svjetski dan zdravlja naglašava ustavno načelo Svjetske zdravstvene organizacije kako je “najviši mogući zdravstveni standard jedno od temeljnih prava svakog čovjeka bez obzira na rasu, vjeru, političko uvjerenje, ekonomski ili socijalni status.“ Stoga je prevladavanje nejednakosti ne samo među zemljama nego i unutar zemalja, u trenutku kad pandemija uzima novi zamah, jedan od najvažnijih izazova čovječanstvu.
U tekstu napisanom tim povodom autorice Ana Puljak, dr. med., spec. javnog zdravstva, voditeljica Odjela za promicanje zdravlja, i Ivana Šućur, dr. med., specijalizantica javnozdravstvene medicine iz Odjela za promicanje zdravlja Službe za javno zdravstvo NZJZ „Dr. Andrija Štampar“, navode uznemirujuće podatke: procjenjuje se da će za proizvodnju cjepiva dovoljnog za globalne potrebe proći između tri i četiri godine, a prema analizi britanske humanitarne organizacije Oxfam, u 70 najsiromašnijih zemalja svijeta cjepivo neće dobiti devet od deset njihovih stanovnika. Autorice, također, ističu da pravo na neophodna cjepiva ima iznimnu važnost i trebalo bi, u duhu svih konvencija koje se na to odnose, biti proglašeno globalnim javnim dobrom. Sporazum o intelektualnoj svojini (TRIPS) pruža državama mogućnost ograničavanja prava tvrtki na patent, kada je riječ o zdravstvenoj krizi, što ova pandemija, bez dvojbe – jest. A pandemija poput aktualne može se suzbiti samo, ako se djeluje globalno.
