Suradnja liječnika obiteljske medicine s onkolozima te drugim specijalistima jedna je od važnijih pretpostavki za uspješno liječenje pacijenata s karcinomom. Zaključili su to mladi onkolozi na Kongresu Hrvatskog društva za internističku onkologiju Hrvatskog liječničkog zbora u Splitu, govoreći na panel diskusiji o Survivorshipu – životu s karcinomom. Osim stalne koordinacije onkologa s liječnikom obiteljske medicine te drugih specijalista, nužna je i pomoć psihologa. Pacijenti imaju teškoća s emocionalnim odnosima, strahuju od pretraga, isčekivanja nalaza te mogućnosti povratka bolesti.
Za njih je u tom periodu ključna socijalna podrška, činjenica da znaju da nisu sami. U tom smislu naglašena je važnost udruga. Mnogi od njih žale se na tjeskobu, propitkuju o promjenama na tijelu te nerijetko padaju i u depresivna stanja.
Uz psihološke aspekte tu su i ekonomski aspekti zbog izostanka s posla, dugotrajnog bolovanja i manjka prihoda.
Na liječnicima je velika odgovornost, ne samo zbog terapije koju treba pripisati već činjenice da moraju razgovarati s pacijentom u svim fazama bolesti. I – pripremiti ih na moguće nuspojave.
Otežavajuća okolnost kod nas su duge liste čekanja koje ne zaobilaze ni onkološke bolesnike. Tako je istaknut primjer pacijentice koja je prebolila rak, postoji sumnja na povratak bolesti, a umjesto da se pretraga napravi odmah zakazana je tek za kraj godine.
Ovakve situacije ne bi se smjele događati, zaključili su mladi onkolozi.