Na dužnost ju je imenovala ista Uprava prije dvije godine, pa je smjena u pola mandata očigledno neočekivana, iako možda nije naprasna, jer povijest različitosti u metodama rada, i međuljudskim odnosima među zaposlenima u Klinici za pedijatriju, duga je i komplicirana. Na mjesto v.d. ravnateljice imenovana je doc. dr. sc. Iva Bilić Čače, neonatologinja. Prof. dr. Roganović ostaje na Zavodu za onkologiju, hematologiju i kliničku genetiku pedijatrijske Klinike u Rijeci, Riječanima poznate kao Dječja bolnica Kantrida.
S vodeće dužnosti Klinike za pedijatriju odlazi na polovici mandata. Kako je potvrdio ravnatelj KBC-a Rijeka, prof. dr. sc. Alen Ružić, njezino čelno mjesto na Zavodu za onkologiju, hematologiju i kliničku genetiku nije upitno. Ravnatelj nije davao šira obrazloženja smjene, izuzev da je ona provedena po propisima i Zakonima, a na propise i Zakone se pozvala i prof. dr. sc. Roganović, uz tvrdnje da je sve radila po njima.
U medijima se tek moglo čuti kako joj je rečeno da javni istup, između ostaloga, može rezultirati i otkazom ugovora o radu. Ta je prijetnja svakako indikator vrlo burne pozadine konflikta, ako ne i incidenta, to jest, konteksta u kojem je do smjene došlo.
Klinika za pedijatriju, među Riječanima poznata kao Dječja bolnica Kantrida jedan je od nekadašnjih pet lokaliteta, silom političkih odluka prije više desetljeća objedinjen u samo jednu ustanovu u koju je utopljena dotad samostalna Dječja bolnica Kantrida, sušačka i riječka bolnica, te davno prodana nekadašnja specijalizirana pulmološka bolnica u Ičićima i bolnica u Kraljevici nekad slavna po liječenju paraplegičara i kvadriplegičara, koja je jednostavno nestala. Dok je pulmologija prodana i uklopljena u objedinjen jedan jedini KBC što ga Rijeka ima, za razliku od bar 24 kliničke ustanove koje ćemo naći u Zagrebu, kraljevička bolnica za paraplegičare naprosto je nestala bez zamjene. Objedinjavanje je išlo političkom voljom, prije bi se moglo reći političkom silom, ali tada počinje sustavno zanemarivanje pedijatrije na Kantridi i izmjena ravnatelja od kojih su i neke ranije smjene, također bile incidentne i burne. Neki su liječnici otišli, neke su djelatnosti takve da roditelji nerijetko putuju u Zagreb, a neke su kao dječja kardiologija, intervencijska kardiologija, samo među ostalima, isplivale iznad prosjeka. No, niti se jedan segment dječje bolnice na Kantridi ne može usporediti sa Zavodom za onkologiju što ga dugo godina vodi prof. dr. sc. Roganović. Njezina je predanost poslu neupitna i nema granica, njezina profesionalnost i bez sumnje izvrsnost u rezultatima, nadišla je granice Rijeke, pa i Hrvatske. Jelena Roganović naprosto živi sa svojim Zavodom, s djecom i njihovim roditeljima, i ne jednom to ju je dovelo do neumitnog apsurda: konflikata unutar ustanove i nesumnjive ogromne zahvalnosti roditelja i djece. Kao i u slučaju Mile Rončević, ne treba sumnjati da je davala sve od sebe svakom djetetu, i empatičnim odnosom s obiteljima.
Mišljenja su podijeljena. Jedni misle da je to dio unutarnjih obračuna, drugi da je to rezultat nesmiljene discipline spomenute onkologinje kad je o poslu riječ, pa uz to spominju i konflikte s članovima sindikata, kolegama, osobljem. Treći pak misle, da sustav ne samo riječki, nego zdravstveni općenito, uopće ne predviđa da izvrsni profesionalci budu izvrsni voditelji klinika i ustanova, i da svaki prekrupan korak u sustav ljulja sustav ma kakav on bio. Budući da niti ravnatelj Ružić niti Jelena Roganović nisu ulazili u šire komentare izuzev što oboje tvrde da su postupali po propisima i zakonima, i iz daljine je jasno da je stvar više nego delikatne prirode, i da bi možda u javnosti izazvala još više bure, a možda i mučnine.
Činjenica da te razloge ne znamo, oduzima nam pravo da se komentiranjem svrstavamo, a najmanje da ocjenjujemo poteze suprotstavljenih strana. Oni su, više je nego očito u sferi međuljudskih odnosa, ali kojih, kakvih i čijih, i kakvi su ti argumenti ostalo nam je, bar zasad, nepoznato. To riječku priču čini zasad samo fragmentom mozaika u kojem je dok se stvari ne raspetljaju, najvažnija činjenica da prof. dr. sc. Roganović ostaje na čelu dječje onkologije jer joj tu vrstu stručnosti nitko ne može osporiti.
Hoće li priča imati javnih nastavaka ne može se predviđati, ali treba pričekati, ako ih bude, razboritije, manje incidentne, razumne razloge. A oni, to je posve sigurno, dokazanu onkološku reputaciju prof. dr. Jelene Roganović neće načeti ni koliko je crnog pod noktom.
