– Prema statutu Opće bolnice ravnatelj je i danas odgovoran za poslovanje, a Upravno vijeće i sada nadzire rad ravnatelja. Ne bih spominjao pojam minus već fiskalnu odgovornost ravnatelja. Kad o tome govorim, treba znati da takvu odgovornost imaju i voditelji pojedinih bolničkih odjela. Mi smo imali slučaj sanacije bolnica za vrijeme pretprošle vlasti i u konkretnom slučaju Opća bolnica Dubrovnik vraćena je svom bivšem, odnosno sadašnjem upravljaču, Dubrovačko-neretvanskoj županiji s dugom od oko 115 milijuna kuna. To je u miraz dobila nova uprava nakon sanacije od strane države, a prethodno je u sanaciju Opće bolnice Dubrovnik uloženo 200 milijuna kuna. Bila su oduzeta upravljačka prava Županiji, a ništa se nije postiglo i sve ustanove u RH su vraćene županijama. U ovom trenutku Upravna vijeća bolnica sastavljena su od predstavnika županija uz jednog predstavnika Ministarstva zdravstva, dok su klinički centri izravno pod Ministarstvom zdravstva, odnosno državom. Kroz redovna dnevna, tjedna i mjesečna izvješća Ministarstvo zdravstva i HZZO imaju uvid u financijsko poslovanje svih zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj uključujući i opće bolnice.
U drugom mandatu ste ravnatelj Opće bolnice Dubrovniku. Što prema vašemu mišljenju treba napraviti kako bolnica ne bi generirala dugove koji su konstanta već desetljećima?
– U slučaju dubrovačke bolnice nije se nažalost uspjelo postići ono što je planirano. Dubrovačka i pulska bolnica stavljene su u tzv. oblik AA bolnica što znači da nismo ni opća bolnica, ali ni kliničke bolnice. Naše specifičnosti su tolike da su vrlo teško i u maloj mjeri usporedive s bilo kojom općom bolnicom u RH. Neću uopće govoriti o prometnoj izoliranosti ili manjkovima kadrova koji itekako otežavaju normalan rad bolnica s obzirom da su to već dugo poznate činjenice. Ovom bih prilikom želio istaknuti i mislim da na tome treba inzistirati – a to je jednaka dostupnost zdravstvene zaštite za sve građane RH, pa tako i građana Dubrovačko-neretvanske županije. Organizacija rada prepuštena je upravama, pa i mi sve nedostajuće kadrove ugovorima o djelu angažiramo iz drugih dijelova RH kako bi se održala kvaliteta zdravstvene zaštite koja je zaista na visokoj razini. Morate znati da imamo i značajno povećane limite koje nam je ove godine odobrio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, pa ne možemo uopće niti govoriti o financijskim dubiozama iz ranijih godina. To jest rezultat našeg rada, ali i priznanje HZZO-a našim naporima. Mislim da će se u budućnosti morati uzeti u obzir specifičnosti ustanova, a posebno i uvjeti u kojima one rade. Ne može se trenirati disciplina na jednoj bolnici koja posluje u izrazito otežanim uvjetima. Ono čime se uglavnom bavimo pitanja su organizacijske naravi rada bolnice. Svaki odlazak ili dolazak liječnika iz bolnice itekako se osjeti. Uostalom i javnost to poprati. To se očituje na organizaciju rada i naše funkcioniranje. Prioritet nam je osiguranje visoke razine zdravstvene zaštite i zdravstvenih usluga koje imamo na istoj razini, bez obzira koliko to košta jer pacijent uvijek mora biti na prvom mjestu. Mislim da će se morati uzeti u obzir specifičnosti Dubrovačko-neretvanske županije, kao i specifičnosti funkcioniranja ove bolnice i kada je riječ o novim zakonima koji se predlažu. Jasno da postoji odgovornost, ali treba uzeti u obzir i specifičnosti čime bi se trebao pozabaviti čitav sustav, a ne da ja koristim svoje privatne veze, i da kolokvijalno kažem “moljakam” kolege ravnatelje da mi pošalju kolegu koji mi nedostaje kako bih mogao osigurati normalno funkcioniranje bolnice. Ako već država želi uštedjeti, a ministarstvo će morati preuzeti bolnice, morat će preuzeti na sebe sve dobro i sve loše što s time ide.
Želite reći da bi u konkretnom slučaju kada je riječ o dubrovačkoj općoj bolnici i kada je riječ o nedostatku liječnika, trebalo iz drugih sredina u kojima je uvjetno rečeno “komotnija” situacija poslati liječnika u Opću bolnicu Dubrovnik gdje određene struke nedostaje?
Nedopustivo je da specijalizant Opće bolnice Dubrovnik kojeg je ta ista bolnica u Dubrovniku školovala, nađe posao na nekom KBC-u koji je u vlasništvu države, a da se mi nakon toga snalazimo kako znamo i umijemo.
Koliki je dug opće bolnice Dubrovnik i može li se on smanjiti?
Dug je smanjen, a fakturiranje povećano. Uvijek je problem s posebno skupim lijekovima i naš je dug trenutačno 60-ak milijuna kuna. Imali smo nekoliko tranši davanja velikih financijskih sredstava za posebno skupe lijekove. Potrošnja lijekova nam je ove godine 14,5 % manja u odnosu na 2019. Nismo imali manja izdavanja za lijekove, ali smo imali striktni nadzor. Popuštanjem sankcija od strane veledrogerija potrošnja je porasla, a treba posebno istaknuti da su cijene na europskoj i svjetskoj razini, pa i kod nas porasle za oko 10%.
Što se još može učiniti u ovom trenutku, odnosno što se radi kako bi se stanje u Općoj bolnici popravilo kada je riječ o financijama, ali i nedostajućem kadru?
Manjak kadrova je ono što me objektivno brine, a financijski smo u najboljoj poziciji u posljednjih 10-ak godina. U tijeku su i brojni projekti koje će dovesti do određenih ušteda, kao što je odabir ponuđača u projektu dnevne bolnice Dubrovnik-Metković. Metković se završava, a u dubrovačku bolnicu stiže oprema vrijedna 30-ak milijuna kuna koja će povećati razinu, brzinu i opseg pružanja zdravstvenih usluga, te u konačnici bolje fakturiranje. U tijeku je i izrada projektne dokumentacije za projekt energetske učinkovitosti Opće bolnice Dubrovnik što je zaista jedan od prioriteta kako bismo uštedjeli na energentima. Naime, zbog slabe izolacije i zastarjelih tehnoloških rješenja potrošnja je u tom segmentu itekako izražena na proračunu Opće bolnice Dubrovnik.