Uz sve dosad nabrojane ( i pokušane) pojedine reformske poteze praktički sve ijednog ministra zdravstva, aktualni ministar Vili Beroš, pripremio je konkretan set mjera upravo za racionalizaciju poslovanja zdravstvenog sustava. Mjere su podijeljene u tri faze te njihova primjena seže skroz do 2030. godine. No, prva faza započinje u ovoj godini i planira se realizirati tijekom tekuće i iduće godine, a glavni joj je apel – kontrola troškova uz mjerenje učinkovitosti.
Što to konkretno znači i kakve promjene donosi? Ukratko rečeno, ravnatelji bolnica imat će financijsku odgovornost za poslovanje bolnica kojima su na čelu te će u slučaju prekoračenja limita moći biti smijenjeni, a upravljanje bolnicom moći će preuzeti Ministarstvo zdravstva ili pak krizni upravitelj kojeg će imenovati resorni ministar.
Deset državnih bolnica čini 76 posto duga
Mjera je to, dakle, prve faze sređivanja financija u zdravstvu kojem su kao glavni uzroci gomilanja dugova i negativnog poslovanja detektirani – način financiranja zdravstva i neracionalni rashodi. Zaključak je to analize Ministarstva zdravstva i podloga za reformske mjere od kojih u ovom tekstu donosimo samo ovu prvu fazu koja će u slučaju prihvaćanja ovog prijedloga prva i krenuti sa primjenom u praksi.
Otplata duga i sanacija bili su zapravo potez da se, osim deblokade obustave isporuke lijekova, omogući donekle čist start i priprema za reformu. Oba spomenuta uzroka zdravstvenih dugova treba kratko i pojasniti; u RH trećina zaposlenih plaća doprinose što znači da je lanjsku 21 milijardu kuna za zdravstvo uplatilo 1 575 192 radnika, a da zdravstveno ima i koristi 4,1 milijun ljudi. Drugi navedeni uzrok, neracionalni rashodi, treba pak pojasniti da u Hrvatskoj ukupno ima 165 zdravstvenih ustanova (49 domova zdravlja, 63 bolnice, 53 Zavoda i Poliklinike) sa više od 73 tisuće zaposlenih, a da se 76 posto duga zdravstva odnosi na 10 bolnica u državnom vlasništvu.
Bez sanacije dug bi bio koliki i proračun
Sa zadnjim danom ovogodišnje veljače dospjeli dug iznosio je 6,5 milijardi, a ukupni 15,5 milijardi kuna. Da nije bilo izvanredne financijske injekcije ukupan dug ( ne dospjeli) bio bi praktički koliki je i godišnji proračun za zdravstvo.
Također, treba objasniti da bolnice posluju sa određenim limitima koje definira HZZO, a da ih gotovo 70 posto više od 90 posto tog limita odnosno novca za poslovanje troši za plaće. Ono što pripremljena reforma, kako doznajemo, predlaže jest određivanje limita zdravstvenih usluga koje se mogu obavljati na državni trošak u općim, specijalnim, županijskim i kliničkim bolnicama, a da sve ostalo što se u tim bolnicama može obaviti bude – nadstandard koji će morati plaćati njihovi osnivači, odnosno županije. Dakle, ako neka opća bolnica “sutra” nema iz dodijeljenog limita dovoljno novca za neku specijalnost tada ili će to financirati županija ili te usluge u toj bolnici neće ni biti. Dakle, mijenja se i odnos HZZO – bolnice te će svaka bolnica morati odraditi minimalni broj nekih zdravstvenih usluga kako bi zadržala svoj status. Zaključno – kontrola troškova i mjerenje učinkovitosti evidentno su recept Vilija Beroša čiji reformski plan, među ostalim, izrijekom navodi i uvođenje pravednijeg sustava kažnjavanja i nagrađivanja bolnica na temelju učinkovitosti.
Također, uime ovakve reformske mjere slijede i zakonske izmjene kojima će se uvesti mogućnost prijenosa prava neke lokalne bolnice na državnu razinu.
