Stoga ne treba čuditi niti što u jedan od najbolje organiziranih i opremljenih centara za dijagnostiku i rehabilitaciju vrtoglavica u Republici Hrvatskoj i to onaj u u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici Vukovar dolazi sve više pacijenta koji su preboljeli koronavirus, a sada ih muče vrtoglavice. O ovoj problematici, ali i općenito dijagnostici i liječenju vrtoglavica za portalzdravlje.hr priča nam izv. prof. dr. sc. Siniša Maslovara, zamjenik ravnateljice vukovarske bolnice, koji je i osnivač i prvi predsjednik Hrvatskog društva za vestibularnu rehabilitaciju Hrvatskog liječničkoga zbora, te član prestižnog Bárányeva društva, najpoznatije svjetske neurootološke organizacije, ali i jedan od najeminentnijih stručnjaka na području Hrvatske koji se bavi vrtoglavicama.
– Istina je da sada imamo jako puno pacijenata koji dolaze nakon korone s vrtoglavicama zbog neuronitisa, što je virusna vrtoglavica za koju se vjeruje da je izaziva herpes simpleks virus, tako da su virusi kao uzrok vrtoglavica poznati od ranije. No, osim ove vrtoglavice za koju znamo da je izravna posljedica nekih virusa, imali smo slučajeve benigne paroksizmalne položajne vrtoglavice (BPPV), vrtoglavice koja nastaje otkidanjem kristala u otolitičkom osjetilu. Kod mlađih osoba to se događa najčešće nakon trauma, a kod starijih kao posljedica degenerativnih promjena.
No, sada imamo slučajeve mladih osoba, kod kojih nema nikakvih degenerativnih promjena, nije se dogodila niti trauma, a bolest se ipak pojavila. Jedino što ih povezuje je da su svi preboljeli koronavirus. Opisao sam nekoliko takvih slučajeva i moram reći da je to od svih mojih objavljenih radova, daleko načitaniji i najcitiraniji rad jer je danas svaka nova spoznaja o koronavirusu i njegovim posljedicama nešto što izaziva veliki interes, priča nam ovaj stručnjak .
Prevalencija 30 posto
Stoga bi informacija da je ovih dana iz tiska izašla šesta knjiga ovog vrhunskog stručnjaka za vrtoglavice, koja je ujedno i prva knjiga-udžbenik u povijesti hrvatske medicine koja se sustavno, cjelovito i detaljno bavi problemima poremećaja ravnoteže trebala izazvati priličan interes. Naime, smatra se da je prevalencija ove bolesti na razini 30 posto stanovništva. To znači da će u životu trećina stanovništva i nevezano uz koronavirus barem jednom imati problem s vrtoglavicom.
– Riječ je o knjizi pod naslovom Otoneurologija, koja u sedam cjelina i četrdeset devet poglavlja detaljno opisuje temeljne spoznaje o vrtoglavicama, anatomsko-fiziološke postavke vestibularnog sustava, vestibularnu dijagnostiku i liječenje, kao i najznačajnije kliničke oblike vrtoglavica. Posebna pažnja je posvećena onima najzastupljenijima u svakodnevnoj praksi, kao što su perzistentna posturalno-percepcijska vrtoglavica, benigna paroksizmalna položajna vrtoglavica, vestibularna migrena, Meniérèova bolest, akutni jednostrani periferni poremećaj i obostrana vestibulopatija. Odlučio sam se za naziv Otoneurologija, iako za isto područje postoji više naziva. No, osobno smatram da je otoneurologija više u skladu s hrvatskim jezikom, nego češće korišten naziv neurootologija. Knjiga se bavi vrtoglavicama, ali ne samo njima, već i rubnim područjima kao što su poremećaji sluha, usko povezani s osjetilom za ravnotežu, idiopatska iznenadna zamjedbena nagluhost i tinitus, ali i drugi poremećaji povezani s vestibularnim sustavom, poput kljenuti ličnog živca i opstruktivne apneje u snu, priča ovaj dobitnik nagrade za izdavačku djelatnost Medicinskog fakulteta u Osijeku “Akademik Andrija Štampar” za 2019. godinu.
Kako do dijagnoze?
Naš sugovornik napominje i kako su sve knjige do ove posljednje bile tek bavljenje određenim segmentima vrtoglavica te je sada želio napisati jedno sveobuhvatno djelo.
– Do sada sam se posebno bavio vestibularnom rehabilitacijom, zatim s BPPV-om, najčešćim uzrokom vrtoglavica. Sljedeća knjiga je bila na temu tri najčešća uzroka vrtoglavice, a to su uz BPPV, perzistentna posturalno-percepcijska vrtoglavica (PPPD) i vestibularna migrena. Sada je sve u jednom udžbeniku, naglašava ovaj otorinolaringolog i ističe značajan doprinos tome svojih kolega, eksperata za pojedine teme, autora petnaestak poglavlja, koji dolaze iz Zagreba, Splita, Osijeka i Slavonskog Broda.
Objašnjava i kako danas uzrok vrtoglavice više nije teško dijagnosticirati ako se raspolaže odgovarajućim znanjem, ali i kako za postavljanje tri najčešće dijagnoze kod vrtoglavica nije potreban nikakav uređaj.
– Dijagnoza BPPV se postavlja poležavajućim postupkom koji se može napraviti vrlo jednostavno u svakoj ordinaciji, a dijagnoza vestibularne migrene i PPPD se postavlja na temelju kliničkih kriterija koje je donijelo Baranyevo društvo. Upravo ove tri vrtoglavice čine više od 50 posto svih slučajeva. Osim toga u posljednjih nekoliko desetljeća događa se jedan munjeviti razvoj ove interdisciplinarne medicinske grane zahvaljujući naglom razvoju tehnologije, osobito mikroprocesorske. Naime, stvaraju se novi laboratorijski uređaji kojima je moguće prikazati sva vestibularna osjetila. Nekada je s klasičnom elektronistagmografijom bilo moguće ispitati jedino bočne kanaliće, odnosno samo dva od deset osjetila koje imamo u oba labirinta. No, dogodilo se da je osmišljen uređaj koji se zove vestibularni evocirani mišićni potencijal, kojime se može ispitati otolitička osjetila, što do tada uopće nije bilo u moguće niti s jednom pretragom. Sada je tu i pretraga video head impulse test (vHIT), koji je prvi put opisan 1988., a nakon toga je napravljen i uređaj koji bilježi pokrete oka i ispituje svih šest kopularna osjetila. Tako da sada možemo ispitati svih deset vestibularnih osjetila što je do nedavno bilo nemoguće. Kad se napravio prvi videonistamografski uređaj nastala je prava revolucija jer je u te naočale ugrađena infracrvena video-kamera visoke rezolucije i danas se sve odrađuje softverski. Ono što je vrlo bitno za reći je da u vukovarskoj bolnici zahvaljujući vlastitom angažmanu, ali i razumijevanju rukovodstva bolnice imamo sve te uređaje. Dobro je imati sofisticiranu laboratorijsku opremu, ali ponavljam da za većinu slučajeva aparati nisu nužni. Nažalost, kod nas se jako malo ljudi bavi ovom temom jer nema dovoljno vremena ili interesa za to i zato na koncu mnogi pacijenti koji ne mogu doći do svoje dijagnoze dolaze kod nas u Vukovar.
Na oko 700 slučajeva godišnje imamo samo jedan do dva slučaja u kojem na koncu nije jasno koji je uzrok bolesti. Gotovo svima postavimo dijagnozu, a onda znamo i kakve su mogućnosti liječenja, kaže izv. prof. Maslovara, koji dodaje i kako godišnje što se tiče snimanja sluha kroz vukovarsku bolnicu prođe od 1000 do 1500 pacijenata, a što se tiče problematike ravnoteže njih oko 700.
