Hereditarni angioedem (HAE) je rijedak, životno opasan genetski poremećaj koji uzrokuje uzrokuje iznenadno i teško oticanje, često na licu, grlu, dišnim putevima, rukama, stopalima, trbuhu i urogenitalnom području. Zbog rijetkosti i nedostatka svijesti o HAE, može doći do propuštenih ili ozbiljno zakašnjelih dijagnoza kao i do nepotrebnih medicinskih intervencija.
Povezanost i s drugim bolestima
– U svakodnevnoj rutinskoj praksi važno je razlikovati HAE od angioedema koji nastaju kao posljedica alergijske reakcije. Angioedem može biti uzrokovan alergijskom reakcijom (alergijski angioedem) ili drugim stanjima, poput reakcije na lijekove ACE inhibitora ili genetskog defekta (HAE). Primjenu ACE inhibitora treba prekinuti kod svake osobe koja ima angioedem bez urtikarije jer je ovo stanje povezano s po život opasnim angioedemom gornjih dišnih putova. Dijelu angioedema kao što je idiopatski/spontani ne može se odrediti jasan uzrok. Mnogi slučajevi idiopatskog angioedema povezani su sa lupusom (SLE) ili drugim autoimunim bolestima, pojašnjava prof. prim. dr. sc. Marija Glasnović, internist, reumatolog, klinički imunolog i alergolog iz Opće bolnice Pula.
Dodaje da je HAE rijetka bolest koju karakterizira nepredvidivo, ponavljajuće potkožno ili submukozno oticanje.
HAE se, kaže nadalje, smatra rijetkom bolesti i čini približno 2 posto svih kliničkih slučajeva angioedema. Za razliku od alergijskih ili reakcija izazvanih lijekovima, napadi HAE javljaju se tijekom cijelog života i ne uzrokuju svrbež, osip ili anafilaksiju. Također, ne reagiraju na antihistaminike ili kortikosteroide.
Simptomi započinju u djetinjstvu
– Osobama s HAE obično nedostaje važan protein u krvi ili C1-INH koji imaju ne djeluje kako bi trebao. To može dovesti do oticanja i boli kod napada HAE. Oštećen je gen za kontrolu C1 INH, SERPING1. Kod ove genetske pogreške, C1-inhibitor ne obavlja svoju funkciju, kontrole složenih bioloških interakcija koje se odvijaju u plazmi, kaže dr. Glasnović.
Većina osoba HAE je nasljedila od roditelja, dok se u oko 20 do 25 posto slučajeva javlja spontano, bez prethodne obiteljske anamneze.
Simptomi obično počinju u djetinjstvu, često se pogoršavaju nakon puberteta i traju doživotno. Dijagnoza se često odgađa deset ili više godina od prve pojave simptoma. Neliječene osobe u prosjeku imaju epizode oticanja svakih 1-2 tjedna, a većina napadaja spontano se povlači kroz otprilike 2-5 dana. Okidači mogu uključivati emocionalni i fizički stres, manje traume i stomatološke zahvate. Mnogi napadi javljaju se i bez prepoznatljivog okidača. Težina i učestalost uvelike variraju, čak i među članovima iste obitelji.
Polovica oboljelih imala je pogrešnu dijagnozu
Napadaji HAE su nepredvidivi. Ponekad se mogu dogoditi iznenadno i bez upozorenja ili se razviti postupno tijekom nekoliko sati. Edem larinksa za samo četiri sata može zatvoriti dišni put koji može zahtijevati hitnu intervenciju, endotrahealnu intubaciju. Fatalni laringealni napad se može javiti i kod pacijenata koji su dotad bili potpuno asimptomatski. Približno 50 posto pacijenata s HAE prethodno je, pojašnjava naša sugovornica, imalo pogrešnu dijagnozu, najčešće kao alergijski angioedem ili upalu slijepog crijeva.
Abdominalni napadi su česti kod pacijenata s HAE, čineći približno 93 posto slučajeva. Bol u trbuhu posljedica je edema sluznice koji zahvaća različite segmente gastrointestinalnog trakta. Ovi napadi uzrokuju jaku bol često praćenu mučninom, povraćanjem ili proljevom.
– HAE gastrointestinalnog trakta može biti nedijagnosticiran desetljećima unatoč tome što se pacijenti opetovano javljaju hitnoj službi s tim tegobama. U takvim okolnostima simptomi se povremeno pripisuju psihosomatizaciji pri čemu se pacijenti neprikladno upućuju na psihijatrijsku procjenu. CT abdomena otkriva zadebljani edem u tankom crijevu zajedno s abdominalnim i zdjeličnim izljevom, što su karakteristični slikovni nalazi povezani s HAE, upozorava dr. Glasnović.
Višestruki posjeti liječniku
Pacijenti se često muče s potvrdom dijagnoze nakon višestrukih posjeta liječniku. To dovodi do kašnjenja što povećava rizik od gušenja zbog edema grkljana. Kako bi se ustanovila dijagnoza, potrebne su laboratorijske analize uzoraka krvi ili genetskih uzoraka. Život s nasljednim angioedemom je težak; utječe ne samo na fizičko zdravlje, već ima i ogroman utjecaj na emocije i svakodnevne aktivnosti.
– HAE predstavlja slično opterećenje kao i kronične bolesti poput astme te Crohnove bolesti. Opisana je veća učestalost depresije i anksioznosti u bolesnika s HAE. Povezan je sa smanjenom produktivnosti i kvalitetom života. Onesposobljenost zbog napadaja HAE može iznositi od 20-100 dana. Najveći strahovi su strah od gušenja, od nepodnošljive boli i transmisije bolesti djeci. Mogu se javiti simptomi PTSP-a nakon oteklina u grkljanu, kaže dr. Glasnović.
Svaki akutni napadaj angioedema za bolesnike s HAE može ugroziti život i stoga je važan što raniji početak terapije.
U razvoju su nove opcije liječenja
Za liječenje HAE postoje posebno odobreni lijekovi koji se mogu koristiti za liječenje napadaja ili za profilaksu kako bi se spriječili napadi. Trenutne terapije uključuju nadomjesnu terapiju C1-INH, inhibitore kalikreina i antagoniste receptora bradikinina dok su buduće opcije poput uređivanja gena u razvoju.
Osobe s HAE, upozorava naša sugovornica, trebaju stalnu podršku i skrb obitelji, prijatelja, zdravstvenih djelatnika i udruga pacijenata. Dobro je voditi dnevnik svakog napada. To pomaže ne samo pacijentima već i liječniku koji prati plan liječenja. Dnevnik bi trebao sadržavati opis napada, čime je pokrenut te što je učinjeno za liječenje.
– Bolesnike s HAE treba opremiti karticom za hitne slučajeve i liječiti ih u skladu s tim. Mnoge prepreke stoje na putu pravovremene dijagnoze i učinkovitog liječenja HAE. Simptomi mogu nalikovati drugim stanjima poput alergijskih reakcija i opstrukcije gastrointestinalnog trakta, a dijagnoza ovisi o pronicljivoj analizi laboratorijskih nalaza te dobro uzete anamneze pacijenta i obitelji. Savjet je, osobito mladim liječnicima, kada naiđu na neobjašnjiva stanja pacijenata koji im se učestalo javljaju za pomoć, da pokušaju razmišljati van okvira svojih specijalizacija i misle na HAE, savjetuje dr. Glasnović.
