Na kongresu nazvanom Science4health u suradnji sa Sveučilištem u Rijeci predstavljen je i novi poslijediplomski specijalistički studij „Sportska i rehabilitacijska medicina”.
Osim naprednih koncepata prevencije, liječenja i rehabilitacije krvožililnih bolesti mogle su se čuti javnosti manje poznate informacije o sportskoj medicini.
-Vrhunske sportaše javnost obično doživljava kao najzdraviju populaciju, no, svjedoci smo reanimacije i iznenadnih srčanih zastoja pa i smrti na sportskim terenima, kaže prof. dr. Peršić, pa se malo zna i općenito je malo studija o tome, kako i neki vrlo zahtjevni sportovi mogu dovesti do promjena i oštećenja srca. Mi smo kao stručnjaci tu da im bavljenje sportom učinimo što sigurnijim, u prevenciji ozljeda i bolesti, a također, da im u sportu kojim se bave osiguramo primjeren način da postignu najbolje performanse i rezultate u sigurnim uvjetima. Ljudi koji se rekreativno i amaterski bave sportom spadaju u kategoriju dobrog životnog stila, za njih su preporuke jasne i javno su široko poznate.
No, vrhunske sportaše u širokom opsegu možemo reći i ekstremnih sportova, kao što su, na primjer, triatlon i maraton, a to su samo neki od postojećih, tek treba pomno pratiti i proučavati jer su izloženi ogromnim naporima i katkad je pitanje koliko vježbanja je dovoljno, a kad je previše.
Već imamo neke znanstvene dokaze kada patofiziološki pokazatelji upućuju na mogućnost oštećenja, primjerice, desne strane srca. Znamo također da to može biti potencijalni okidač određene aritmije, no još puno toga treba istražiti.
“Viceprvaci” debljine
Kad je riječ o globalnom javnozdravstvenom problemu, poput dislipidemija, poremećaja u razinama kolesterola u krvi, posebno štetnog LDL kolesterola, to prof. dr. Peršić smješta u područje prevencije, jer s njom sve počinje. No, kakva je zapravo situacija. Navodi primjer kako je 2019. godine smrtnost od kardiovaskularnih bolesti bila 42,8 posto, a 2020. godine 40 posto, i to je naizgled napredak. Ako želimo zadovoljiti publiku pa reći kako smo u tome dobri, vrijedni i uspješni, onda navodimo te brojke. Sve što ljudi razumiju je da je 42 više od 40, međutim, i ostale zemlje u Europi imaju silaznu putanju, samo je ona bolja i brža od naše.
– Standardizirane stope smrtnosti Hrvatske zapravo su jako visoke, i mi smo sada po toj situaciji na razini Europske unije iz 2002. godine! Po smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti. U ponečemu slabo liječimo čimbenike rizika. Kad razložimo čimbenike rizika, mislim da smo „viceprvaci” Europe ako već nismo postali i „prvaci” u pogledu debljine. Pušenje nam je veliki problem i slabo liječimo čimbenike rizika. To je problem i drugih europskih zemalja.
Dakle, mi na osnovu istraživanja mijenjamo kliničke smjernice, ali je između njih i kliničke prakse vidljiv velik jaz. Kod dislipidemija protekle tri godine mijenjale su se ne samo smjernice, nego i kategorizacija. Ciljne vrijednosti su se jako promijenile. Tako da oni koji su imali nizak kolesterol za njih su vrijednosti razine kolesterola ostale iste i to je jedino što se nije promijenilo. Sve ostale referentne vrijednosti su se redom izmijenjale.
Primjerice, za vrlo visoki rizik promijenjene su vrijednosti lošeg, LDL kolesterola od 1,8 na 1,4 milimola/na litru. Sada je 1,4 granična vrijednost. Visoki rizik je od 2,6 pao na 1,8 milimola po litri, a vrijednost za srednji rizik je od 3 smanjen na 2,6. To se promijenilo zato što, kako se uspjelo dokazati, efekti smanjenja štetnog LDL-a nemaju nikakve loše posljedice, ali imaju ogromne dobre protektivne učinke za zdravlje. Moramo reći, i da jaz postoji između smjernica europskih i drugih stručnih društava, i osiguravatelja u zemlji koji ne raspolaže s dovoljno novaca da bi pacijente s vrijednostima LDL-a već od 1,4 počeo liječiti novim skupinama lijekova, pa i taj jaz igra ulogu a vidljiv je. Raskorak između EU smjernica i onih koje kod nas mogu biti primijenjene je za visoko rizičnu skupinu, 1,2 milimola po litri, što nikako nije ni malo ni nevažno.
