Iako je prognoza križobolje općenito povoljna, ponovno javljanje križobolje u roku od jedne godine je relativno često (u oko 1/3 osoba), dok je najveći problem kronična križobolja, ona koja traje duže od 3 mjeseca. Kronična križobolja može biti različitih uzroka, a zajedničko obilježje je da je tvrdokorna, odnosno njezino liječenje je izazovno. Među uzrocima kronične križobolje svojim obilježjima i posljedicama se ističe upalna križobolja o kojoj razgovaramo s prof. dr. sc. Simeonom Grazio, predstojnikom Klinike za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu, koja je ujedno i Referentni centar Ministarstva zdravstva za spondiloartritise Ministarstva zdravstva RH.
Što je točno upalna križobolja i koji su joj simptomi?
Upalna križobolja je tip križobolje s određenim obilježjima koje je razlikuju od najčešćeg tipa, tzv. mehaničke križobolje. Upalna križobolja se nađe u 1-5% osoba s kroničnom križoboljom, a karakterizirana je ranim početkom (najčešće se javlja u osoba dobi do 45 godine života), lokalizirana je u slabinskom dijelu kralježnice i stražnjem dijelu zdjelice, izraženija je u mirovanju, a smanjuje se razgibavanjem, budi bolesnika u drugom dijelu noći, praćena je produženom jutarnjom zakočenošću (obično duže od 30 min.) dok protuupalni analgetici (nesteroidni antireumatici) imaju jako dobar i brz (u roku od 48 sati) učinak u smanjenju jačine te vrste križobolje. U upalnoj križobolji radi se o mukloj, tupoj, neodređenoj boli, koja može mijenjati strane, a obično se ne širi u nogu/-e ispod razine koljena. Upala ima izvorište u zglobovima stražnjeg dijela zdjelice, između križne kosti i crijevnih kostiju (sakroilijakalni zglobovi), a potom u području slabinske kralježnice, s kasnijom tendencijom proširenja na prsni dio kralježnice i prema više.
Na što upalna križobolja upućuje i koje su njezine posljedice?
Upalna križobolja je karakteristično obilježje grupe upalnih reumatskih bolesti, spondiloartritisa. S obzirom na dominantnu zahvaćenost zglobova i okolozglobnih struktura spondiloartritise dijelimo na aksijalne i periferne. Upalna križobolja se pojavljuje u sklopu kliničke slike aksijalnog spondiloartritisa, tako da u bolesnika s kroničnom križoboljom upalna križobolja omjer vjerojatnosti za dijagnozu aksijalnoga spondiloartritisa u slučaju postojanja upalne križobolje iznosi 3,1.
Nakon upale kralježnice i sakroilijakalnih zglobova u daljnjem tijeku nastupa okoštavanje sveza i zglobnih čahura pa uz progresivno smanjenje pokretljivosti kralježnice u konačnici dolazi do njezinoga ukočenja u obliku pognutoga držanja. To je tipična klinička slika najreprezentativnije bolesti iz spektra aksijalnih spondiloartritisa, a to je ankilozantni spondilitis koji se češće javlja u muškaraca. Slikovito se zna reći da u najtežim slučajevima osoba „ne može pogledati sunce“ jer joj je zbog savinutosti trupa pogled stalno usmjeren prema tlu. Uz to imamo smanjenu mogućnost širenja prsnoga koša, izraženo disanje trbuhom (odnosno dijafragmom), pa osoba može imati osjećaj nedostatka zraka, napose kod fizičkih aktivnosti, iako pluća nisu pogođena bolešću. Karakteristično obilježje aksijalnih spondiloartritisa je upala hvatišta tetiva i sveza za kost, entezitis, najkarakterističnije u području peta. Ponekad, iako rjeđe, upalom mogu biti zahvaćeni i ostali izvankraljekralješnički zglobovi, a napose onesposobljavajuća je upala zgloba kuka (koksitis). Aksijalni spondiloartritis može biti povezani s nekim bolestima drugih organa i organskih sustava pa je tako česta upala očne ovojnice (uveitis), a mogu se pojaviti upalna bolest crijeva ili neke kožne bolesti kao, na primjer, psorijaza.
Može li se upalna križobolja spriječiti?
Upalna križobolja se, kao dio aksijalnoga spondiloartritisa, ne može spriječiti, ali važno je njezino rano prepoznavanje. Naime, spondiloartiritisi nastaju u genetički predisponiranih osoba, uz djelovanje nekih okolinskih, nedovoljno poznatih čimbenika, pri čemu ulogu mogu imati bakterije, prvenstveno one u crijevima. Kad govorimo o nasljednim čimbenicima najbolje je proučena povezanost s određenim čimbenicima glavnog kompleksa histokompatibilnosti (engl. major histocompatibility complex – MHC), u ljudi poznatog kao humanog leukocitnog antigena (HLA), od kojih ključnu ulogu ima HLA B27. Taj antigen nalazimo u oko 75% bolesnika s aksijalnim spondiloartritisom i u oko 95% bolesnika s ankilozantnim spondilitisom. Moram naglasiti da, unatoč ovom visokom postotku, a sukladno pojavnosti HLA B27 u općoj populaciji, oboljet će samo oko 5 posto osoba s tim antigenom, u srodnika u prvom koljenu taj rizik je 8 posto dok je u srodnika u drugom ili trećem koljenu taj rizik značajno niži i iznosi oko 1 posto ili čak manje. Dakle, bolest se ne može spriječiti, ali ključno je što ranije prepoznati simptome, dok nam u dijagnozi pomažu HLA-B27 pozitivnost, kao i upala ili njezine posljedice vidljive na slikovnim metodama (radiografija ili magnetska rezonancija).
Da li je pandemija i rad od kuće te smanjenje svakodnevnih aktivnosti utjecalo na veću pojavnost upalne križobolje?
Pandemija i s tim povezan sjedalački način života djeluju negativno na svaku vrstu križobolje pa tako i na upalnu križobolju, a kod te vrste križobolje možda i još više s obzirom da upravo mirovanjem negativno djeluje na simptome križobolje.
Kako se liječi upalna križobolja?
Liječenje uključuje edukaciju bolesnika o uzrocima i naravi bolesti, izbjegavanje nepovoljnih položaja tijela (npr. pognuto držanje), te svakodnevno vježbanje, najbolje strukturirano i pod kontrolom stručnjaka (fizioterapeuta). Što se tiče lijekova ono započinje ranije spomenutim antireumaticima, u visokoj protuupalnoj dozi. U nekim slučajevima se mogu primijeniti lokalne injekcije jakih protuupalnih lijekova, glukokortikoida u zglobove ili hvatišta tetiva. U rezistentnim slučajevima kad je izražena upalna sastavnica bolesti primjenjuju se biološki lijekovi. To su lijekovi koji ciljano djeluju na neke elemente upalnoga procesa, prvenstveno male bjelančevine, citokine, koji su ključni u razvoju upalnog procesa. Blokiranjem upale smanjuju se strukturna oštećenja i deformacije. Biološki lijekovi značajno su poboljšali ishode, a posljedično i spriječili težu funkcionalnu onesposobljenost, odnosno u konačnici poboljšavaju kvalitetu života.
