I eto, kaos je ono što vidimo, doživljavamo, i pred čim smo zamalo pa bespomoćni. Gotovo posve, iako ima i onih koji nikad ne bacaju koplje u trnje.
Prof. dr. Morović je, za one koji ga ne znaju, bez dlake na jeziku ali s reputacijom vrsnog znalca, kliničara i infektologije uopće, a posebno praćenjem recentnih događaja, znanstvenih dosega, cjepiva i lijekova, kretanjem korona virusa kojeg dugi niz godina i ustrajno uže proučava i prati (ptičja gripa, SARS isl.). Uočava njegova kretanja, mutacije, istraživanja i moguće lijekove. Dakle, kompetentno može govoriti pa i procjenjivati cikluse virusa, i predlagati mjere, dapače organizirati ih što je i činio, iako je u mirovini, protiv virusa koji u Hrvatskoj, kako svjedočimo izaziva pravi pomor. Iskustvo s Covid pacijentima imao je od prvog vala kad su ga u zadarsku bolnicu zbog nedostatka kadra zvali da vodi službu jer je infektologija deficitarna a Covid je eksplodirao.
Nitko ga nije poslušao kada je još ljetos predlagao da se organiziraju i educiraju timovi koji bi se izmjenjivali u radu kako bi liječenje teklo u kontinuitetu i obuhvatno. Prije godinu dana predlagao je da tim stručnjaka pošalju u Bergamo, skupe iskustva, metode, načine organiziranja i obuzdavanja Covida što je Italija i postigla, a čemu se kod nas ne nazire ni trag ikakva početka razumijevanja situacije. Ljudi uče na različite načine, na svojim i tuđim greškama. Mi ne učimo, kaže prof. dr. Morović.
Kad pričamo s prof. Morovićem, činimo to zato što ne govorimo, o „vidjelicama“, političkim dušobrižnicima, rastroju sustava koji se nereformiran nije spojio sam sobom a kamoli s bolesnicima, zahvaljujući neznanju, politikantstvu, nemaru. Još, zapravo, samo rezerve bespoštednih zdravstvenih djelatnika i ono malo vapijućih zdravorazumskih glasova, predobro i uspijevaju održati oaze zdravstvene zaštite zadnjim snagama, znanja, umijeća, razuma. Zato što je zaobišla glasove takvih stručnjaka utjecajna, vladajuća javnost gubi smjer, glavu i kompas. Prof. dr. Morović nije bio jedini ali nekoliko usamljenih glasova poput njegova najavile su kaos tražeći način da se on izbjegne. Gomile nestručnjaka mogle su se razaznati već i po tome koliko su i kako županije vodile svoje stožere i koje su se othrvavale svim snagama i znanjima a koje su se igrale epidemiologije. Iz tih bismo razloga željeli vjerovati da će dubina nevolje vratiti riječ i snagu struke, ali pomor nitko neće vratiti. No, gledajmo časak i u budućnost. Nije optimistična.
Po prof. d. Moroviću, nije dobro sve bolnice proglasiti Covid bolnicama kao u Zagrebu, kad grad ima jednu bolnicu ona mora imati i Covid jedinice, ali stavljati zbog nedostatka osoblja tamo neurokirurge, neurologe, fizijatre, ginekologe posve je beskorisno. Ljudi koji su infektolozi, teško se nose s Covid-om, jer je to novi virus, puno iskustva treba i infektologu da s iz ralja teškog oblika bolesti izvuče život pacijenta.
– Ja nisam intenzivist, ističe Morović. A i ako ste intenzivist niste infektolog. Hoću samo reći razliku na primjer, koju očito mnogi ne znaju, a Stožer neće da zna, da npr. Oksigenacija tkiva u postoperativnog ili nekog drugog bolesnika, nije isto što i u Covid bolesnika. Ako Covid bolesniku dovodite kisik, pa opet, pa opet, možete mu izazvati niz oštećenja pluća, i svi skupa učimo balansirati u jednom kompleksnom stravičnom scenariju kako iz tragično teških stanja izvući ljudima živu glavu, objašnjava prof. dr. Morović.
A imate bolnica gdje u Covid jedinice dovode specijalizante! Znate što to znači? Bacate u vatru ljude koji nisu pravo ni vidjeli dovoljan broj pacijenata na jedno od danas najranjivijih medicinskih područja gdje učimo sami, i uz ono što znanost donosi, i praksa uspješnih, ako ju pratite! Trebali su prvo organizirati edukacije, kompetentnih stručnjaka i centara. Umjesto da učimo od onih s najviše i najboljim iskustvima, i mi sami koji to područje uže pratimo, učimo finese koje su tako kompleksne da neću ni pokušati objašnjavati.
Pohvalno govori o primjeru riječkog KBC-a, jer su kaže, bez obzira na ishod, ljudi sve pripremali kad se itko mogao najmanje nadati da će četvrti val biti tako žestok. Drugog načina niti nema. Odnosno, postoje, ali u većini Hrvatske, ne samo da nisu iskorištene, nego nisu ni razmotrene.
Umjesto poruka koje je slao, i mjera a u oboma se beskorisno lutalo uprazno, Stožer se trebao pozabaviti ljudima od struke i postaviti stručnu, znanstveno provjerenu infrastrukturu i organizaciju a ne glavinjati s porukama i mjerama. I do čega su one dovele rezultat vidite danas, zaključuje prof. dr. Morović.
Dr. Bressan: Od ljeta upozoravamo na najteže bolesnike
Na tragu najnovije izmišljotine nemuštih državnih fiškala iz Ministarstva zdravstva i Kriznog stožera o nekim našim dodatnim aktivnostima podsjećam svih da je u protekle dvije godine jedino Obiteljska medicina, uz smanjenje raspoloživih ljudskih resursa, imala drastičan porast izvršenog posla, postupaka i pruženih usluga u zdravstvenoj zaštiti stanovništva. To tvrdi dr. Leonardo Bressan jedan od najistaknutijih i beskompromisnih KoHOM-ovaca koji se ne daju ušutkati:
– Mi smo svoj dio posla obavili, i više od toga, jer smo u obiteljskoj medicini rasteretili bolnički sustav u zadnje dvije godine koliko su nam prilike dopuštale, držali u skrbi, brinuli i liječili (u ordinaciji i u kući bolesnika) preko 80 posto oboljelih, a prosječno smo dvostruko stariji od kolega na hitnim prijemima u bolnicama.
Takva Odluka ministra o cijepljenju koje bismo mi sad trebali provesti nazivajući necijepljenje ljude starije od 65 godina, bila bi smiješna da nije tragična zbog dvogodišnje zakašnjelosti, i upravo se obraća nama koji smo procijepili gotovo dva milijuna ljudi, i dalje to neprekidno činimo, i za to obavili preko 6 milijuna telefonskih razgovora s pacijentima !
Od ljeta upozoravamo na val pogoršanja zdravstvenog stanja najtežih bolesnika poput hematoloških, onkoloških, kroničara itd., a sada nastaje upravo ono na što smo upozoravali, nova epidemija i novi val smrtnosti od svih onih bolesti koje ipak nisu prestale postojati a u čijem nas zbrinjavanju sprječavaju upravo neshvatljive odluke Kriznog stožera i Ministarstva. U svakom sektoru se ekipa koja gubi utakmice na kraju treba smijeniti, pa tako u ovoj kriznoj situaciji uzrok neprocijepljenosti stanovništva leži upravo u nekonzistentnosti i gubitku sposobnosti transparentne i vjerodostojne komunikacije članova Kriznog stožera, zbog čega su građani zbunjeni i više ne vjeruju gotovo pa cjelokupnoj zdravstvenoj struci i tu se postavlja osnovno pitanje: gdje su u rukovođenju kriznom situacijom upravo liječnici praktičari?
– Po meni to je jasni oblik nasilja Ministra prema temeljnoj djelatnosti modernog i uspješnog zdravstva, uvjeren je dr. Bressan, iznoseći primjere otkud smo krenuli. Kad su epidemiolozi bili epidemiolozi, i kad je takve akcije vodila struka, mi smo u veljači davne 1961. godine samo u Rijeci, i samo u jednom danu i samo u jednoj, jutarnjoj smjeni od 7 do 13 sati na 101 punktu uspješno procijepili 40 000 građana Polio cjepivom, uspoređuje dr. Bressan i kaže a sad vi sami sebi, i mi svi sami sebi odgovorimo na pitanje:
A gdje smo sad? Zašto? I kako ćemo odavdje izaći?
