Naime, kada u Slavoniji kažete da ste ortopedski zahvat obavili “kod Aleksijevića u Vukovaru” tada je to gotovo svojevrsni statusni simbol jer ovaj ortoped već godinama slovi za jednog od najboljih kada je u pitanju operacija koljena i kuka. Stoga smo “skoknuli” do Vukovara kako bismo vidjeli koja je tajna ovog liječnika koji je od 2002. godine voditelj cijelog odjela kirurgije Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar.
Ovaj Iločanin crnogorskih korijena u vukovarsku bolnicu stigao je odmah nakon studija još 1982. godine, a ortopediju je specijalizirao, kako kaže slučajno, jer nije mogao previše birati. Domovinski rat će dočekati u Vukovaru te će šest godina izgnanstva provesti na Klinici za ortopediju u Lovranu, gdje će od starijih kolega pokupiti neke od najboljih trikova zanata. U Vukovar će se vratiti u listopadu 1997. sa suprugom i sinom i tada će biti prva povratnička obitelj koja se vratila u vukovarsku bolnicu. Na naš upit zašto je operirati koljeno kod Aleksijevića postao pojam, skromno odgovara da to nema toliko veze s njim, koliko ukupnim ugođajem liječenja u vukovarskoj bolnici. Nakon završetka uređenja vukovarske bolnice 2012. ležati na Ortopediji znači biti u dvokrevetnoj sobi s kupaonicom, klima uređajem, TV-om i wi-fi uslugom. Unatoč skromnosti Zorana Aleksijevića, tu su ipak egzaktni rezultati koji pokazuju da je kod prvih 1000 umjetnih koljena napravljenih u ovoj bolnici, točnije kod 1000 proteza koljena samo u šest slučajeva došlo do infekcije koljena, što je 0, 6 posto, pa je riječ o svjetski rijetkom rezultatu.
– Da biste sve to postigli morate se dobro educirati. Tijekom karijere sam prošao iskustvo kroz šest bolnica i svugdje sam vidio dobre i loše strane. No, to je prilika da od svakoga uzmete nešto i shvatite što ne treba raditi. Tako sam prijeoperacijsku pripremu pacijenta i kupanje uzeo iz Magdalene od kardiokirurga i to se pokazalo jako dobrim. Mislim da je kod pacijenata jako važan individualni pristup, a to koliko će vas pacijenti voljeti je i stvar osobnosti, empatije i pristupa prema pacijentima. Pacijentima jako puno znači kada im odvojite vrijeme poslije operacije, razgovarate s njima, gledate kako oni hodaju i kažete im kako će se dalje liječiti. Mi smo još davnih dana organizirali ranu postoperacijsku rehabilitaciju što je nužna stvar za ortopediju, tako da pacijent odmah nakon operacije krene hodati i vježbati. Poslije se oni međusobno druže po toplicama na rehabilitaciji i pričaju gdje je tko bio i onda se upravo razgovara i o tome koliko vam se koji liječnik osobno posvetio. E, to je ta priča, koja onda ide od pacijenta do pacijenta i kreće „fama“ o nekom liječniku kao dobrom, priča kroz smijeh Aleksijević.
I dok će većina ortopedskih odjela u hrvatskim bolnicama uvijek naglasiti kako čekanja na operaciju koja uključuje ortopedske implantate postoje između ostalog i zato što su limiti ovih odjela ograničeni, posebice zato što su cijene implantata prilično visoke, u Vukovaru kažu kako nemaju klasičan limit kao odjel, ali ni posebne beneficije kao bolnica samo iz razloga što su memorijalna i veteranska bolnica.
– Svi novci su centralizirani u upravi i mi kada nešto dodatno želimo moramo ići prema ravnateljstvu. Trenutačno imamo šest liječnika na odjelu, ali mi smo ograničili koliko uopće kao tim možemo napraviti jer radimo i traumu i ortopediju na istom odjelu. Hladnih operacija godišnje napravimo oko 2000. To su proteze, artroskopije, čukljeve i slično, a što se tiče traume to ne brojimo. Napravili smo takav sustav da pacijent koji završi na Traumi bude operiran u roku od 24 sata. Znači, u Vukovaru imamo najviše slomljenih kukova jer je populacija zapravo u najvećem broju umirovljenička. Najstariji pacijent kojem smo nedavno ugrađivali umjetni kuk ima 94 godine. Ne može se dopustiti da takva osoba leži sedam dana i čeka da se mi „smilujemo“ i na to sam silno ponosan. Kada pričamo o cijeloj kirurgiji, onda također mogu reći kako smo primjerice u lipnju ove godine obavili 161 operaciju. To je sjajan rezultat i znači da smo radili oko pet operacija dnevno. Istina je da nama, posebice na Ortopediju, dolaze ljudi iz cijele Hrvatske, a nedavno smo imali čak pacijenta iz Lovrana koji je došao po umjetni kuk u Vukovar. Često gledam na karti gdje su opće sva ta mjesta iz kojih ljudi dolaze, a dolaze nam i ljudi iz susjednih država u okruženju sve do Kosova i Crne Gore, ponosno nam priča dr. Aleksijević.
Ono što posebno fascinira je i način naručivanja u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici Vukovar. Naime, dok se u nekim znatno većim bolnicama na ortopedsku operaciju čeka i do godinu dana, u Vukovaru na red možete doći i kroz samo 15 dana.
– Kod nas nema jedinstvene liste za odjel već sam dozvolio da svaki liječnik na odjelu ima svoju listu čekanja. Tako svaki liječnik ima svoju listu za prvu i kontrolnu ambulantu i svoje dane za operaciju i svatko sebi slaže listu, te ja ne određujem tko će koga operirati. Tako ćete primjerice za artroskopiju koljena, koju će vam ovdje svi liječnici napravit sjajno, kod nekoga čekati samo sedam dana, a najduže se čeka do mjesec dana. Kada je u pitanju umjetni kuk onda se operacija čeka od 10 do 15 dana ili ako baš netko želi kod mene najduže će čekati do pet mjeseci. Znači svaki pacijent sebi može birati liječnika koji će ga operirati, objašnjava dr. Aleksijević.
Ovaj liječnik koji je u Ortopediji od kasnih osamdesetih kaže kako se situacija po pitanju same ortopedije značajno promjenila u proteklih 30 godina.
– Kada sam ja ušao u ortopediju krajem 80-ih parcijalna operacija kuka bila jako velika operacija, a protetika koljena se niti nije radila. Prvu parcijalnu protezu koljena u Vukovaru sam ja ugradio kao i masu operacija kojih se do tada nije radilo. Potrošeno koljeno ili kuk tada su se rješavali silnim blokadama, a na kraju bi pacijent dobio štake i završio u kolicima. Sada je to nezamislivo. No, i pacijenti su sada puno hrabriji i jednostavnije se odlučuju na operaciju. Kada se koljeno dobro napravi pacijent već sutradan ustaje i hoda. Istina da je bol prvog dana nakon operacije devet i to kada popusti anastezija, ali mi smo ovdje napravili poluintenzivnu sobu s monitoringom i nakon takvih zahvata pacijenti dobivaju kontinuiranu terapiju kako bi im bolnost spustili na dva. Već sljedeći dan bol padne ispod pet, a čim pacijent počne hodati bolnost je sve manja, objašnjava dr. Aleksijević.
Nacionalna memorijalna bolnica u Vukovaru može se pohvaliti i time da ugrađuju isključivo visokokvalitetne implantate.
– Nekakva pakistanska ili slična protetika nikada ovdje nije stizala jer mi nismo od onih koji skoče na hit. Naručujemo ono što je prošlo barem pet godina recenzija. Na moje zadovoljstvo uprava podržava kvalitetu i to je jako dobro i ako znamo da smo ugradili nešto dobro, onda znamo i da će pacijent sljedećih 20 godina biti zadovoljan i neće misliti o kuku ili koljenu. Zahvaljujući ravnateljici i upravi mi radimo s opremom Johnson & Johnson, Zimmer i Arthrex… svaka ta operacija radi se u skladu s ugovorom s HZZO-m, a mi smo i dalje na svakoj našoj fakturi u plusu i time možemo opravdati i kvalitetu onoga što ćemo naručiti. Naime, samo na protezi kuka godišnje razlika između onoga što naplatimo i što potrošimo je 250.000 kuna u našu korist i sve dok god tako radimo imamo podršku uprave i Upravnog vijeća da ugrađujemo najkvalitetniju opremu, zaključuje dr. Aleksijević, te poručuje kako će po ispunjenu dobnih uvjeta za mirovinu Uprava odlučiti dopušta li da ovaj specijalist nastavi s radom. Što se njega tiče, dvojbi nema, jer obožava svoj posao.
