U praksi se za njom rijetko poseže, a ta zakonska odredba ima i ograničenja. Na primjer, pacijent s punom poslovnom sposobnošću ne može se odreći prava na obaviještenost u slučajevima u kojima mora biti svjestan prirode svoje bolesti, kako ne bi ugrozio zdravlje drugih.
Jednako tako, pacijent s punom poslovnom sposobnošću ima pravo u pisanom obliku ili na bilo koji drugi vjerodostojan način odrediti osobu koja će umjesto njega biti obaviještena. Kada je u pitanju obaviještenost, na nju pacijent polaže puno pravo čak i u onim slučajevima kad njegov pristanak nije uvjet započinjanja terapije, kao što je to u hitnim slučajevima.
