Nekad smo o zagađenju plastikom razmišljati kao o glomaznom smeću koje se nakuplja u okolišu. Sada znamo da se takva zagađenja raspadaju u ogromnim oblacima mikro i nanoplastike koji kontaminiraju vodu, zrak, tla, a nakupljaju se i u ljudskim organima. Sada je vrijeme da se pomno istražuju i EK to najavljuje za 2022. godinu po načelu „bez informacija nema tržišta“.
No, EU pravila za istraživanje rastuće zabrinutosti zbog toksičnih učinaka široko rasprostranjenog onečišćenja polimerima, pokrivaju samo mali dio tih tvari. Nacrt EU propisa testirat će samo 6 posto polimera tj. 12 000 tvari, a sve tvari koje se koriste u velikim količinama izbjeći će nadzor, jer ima oko 200 000 polimera, a ogromna ih se količina proizvodi ili uvozi u EU. Znanstvenici pozivaju EU da ojača planove u zaštiti od toksičnih tvari.
Europska komisija već je istaknula duboki jaz u razumijevanju zdravstvenih i ekoloških rizika raširenosti ogromne količine tih kemijskih tvari – polimera. Najavila je obvezna ispitivanja kemijske opasnosti na polimerima od 2022. godine, što je prvi korak ka zabrani na tržištu.
Zdravstveni rizici
Polimeri su glavni sastojak plastike, smola, boja i prisutni su u mnogim proizvodima. Zagađenje je neprestano, možda i nepovratno, i toliko je opsežno da se proširilo na sve čime smo okruženi, naravno i na zrak, vodu, tla. Industrija je izbjegla regulaciju tvrdeći da su polimeri preveliki da prođu kroz membrane ljudskih stanica. No, znanstvenici su ih pronašli u ljudskim placentama, a nakupljali su se i u mozgu, jetri i bubrezima laboratorijskih životinja. Istraživanje o zdravstvenim rizicima ometano je korporativnim tajnama, ali stručnjaci iz Komisije smatraju da bi otprilike polovica svih polimera mogli biti opasni za ljudsko zdravlje ili okoliš, na temelju dosadašnjeg uzorkovanja. Sada se ide ka potrebnim sigurnosnim testovima za sve tvari koje dolaze u većim količinama. Polimeri su predmet rasprave, no nacrti zakona o tome nisu uključili pitanja i argumente nevladnih organizacija, koliko industrije.
Svi masovno proizvedeni polimeri koji se nakupljaju u okolišu, kao što su polistiren, poliester, polietilen i polipropilen, izbjegli bi nadzor, unatoč rizicima koje donose. To je potaknulo skupinu od preko 30 znanstvenika da upozori Europsku komisiju da sve polimere treba regulirati. Polimeri su kemikalije za sebe, odvojene od onih koje se obično dodaju u plastiku. Zakoni EU-a zahtijevaju od industrije da dokaže da su kemikalije sigurne prije nego što se mogu prodati putem pravila “bez informacija nema tržišta”. Ovaj zakonski zahtjev i načelo da zagađivači budu sankcionirani za učinjene štete uvelike su zanemareni od strane kemijske industrije vrijedne 543 milijarde eura godišnje, u vlasništvu nekih od najbogatijih i najmoćnijih ljudi Europe. Stručnjaci Komisije kažu da bi industrija mogla biti mnogo otvorenija u vezi s polimerima i da bi to bio vrlo značajan dobitak za zaštitu ljudi i okoliša.
Zahtjevi nevladinih organizacija
Dužnosnici Komisije sastali su se s predstavnicima vlada članica, industrije i nevladinih organizacija kako bi prilagodili i uskladili prijedloge. No, razgovorima dominira 10 velikih industrijskih grupa i lobista. Toksičnost polimera još nije dobro shvaćena, upozoravaju eksperti, ali nedavne recenzirane studije pokazuju da polimeri mogu izazvati upalne odgovore koji dovode do toksičnosti u stanicama. Poznatiji su utjecaji mikroplastike i vlakana. Sve veći broj znanstvenih dokaza sugerira da mikroplastika može uzrokovati kroničnu upalu i povećan rizik od neoplazija, štetiti zdravlju dišnog sustava i poremetiti imunološki i živčani sustav.
Svakodnevna izloženost mješavini otrovnih tvari potiče rastuću stopu raka, reproduktivnih poremećaja, metaboličkih bolesti, poput dijabetesa i pretilosti, te neurorazvojnih oštećenja među ostalim bolestima. Najavljujući svoj cilj registriranja i pomne kontrole polimera, Komisija ističe ogroman izazov postojećih znanja i očekivani veliki rast kemijske proizvodnje, što znači povećanje i dodatno proširenje nepoznatog teritorija kemijskih rizika. Dolores Romano, zamjenica upravitelja za politiku kemikalija u EK, tvrdi da je zagađenje polimerima izvan kontrole.
Svakodnevno smo joj izloženi jer se koriste u plastici, tekstilu, proizvodima za čišćenje, pa čak i kozmetici. Industrija ne nudi sve informacije o polimerima. Ne možemo si priuštiti, kažu stručnjaci, da nam zatvore oči pred rastućim problemom koji ugrožava planetu i ljudsko zdravlje, te sve što na zemlji živi, raste ili uspjeva. Nevladine organizacije žele da industrija osigura točnu specifikaciju, volumen, sastav, namjene i druga svojstva za sve polimere proizvedene ili uvezene u EU, počevši od onih koji se masovno proizvode, a već zagađuju ljude i okoliš.
