Pacijenti u RH ne znaju kakav umjetni kuk će gdje dobiti, trebaju znati što im se ugrađuje u tijelo
prof.dr.sc. Robert Kolundžić, foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

U Hrvatskoj se godišnje ugradi oko sedam tisuća umjetnih zglobova. U godini, dakle, na „umjetne kukove i koljena” odlazi oko 57 milijuna kuna.

Da li u svakoj bolnici pacijenti dobiju jednak umjetni zglob, iste kvalitete i garancije i drugo – znaju li koji im se implantat ugrađuje u tijelo? Oba su pitanja negativnog odgovora.

Jer Hrvatska ne vodi takve podatke, nema registar koji je ortopedska struka godinama zahtjevala, a koji je bio tema i ovih dana održane stručne edukacije Muskels donosi sreću.

– Inzistirali smo na stvaranju registra bolesnika s ugradbenim medicinskim proizvodima, napravili smo idejno rješenje s APIS-om, ali nismo mogli skupiti sredstva do kraja. Registar je potreban zbog uspostave standardnih postupaka kod operacijskih zahvata, podataka koji će biti opservacijski kako bi mogli pratiti i valjanost procedura i samih medicinskih proizvoda. Umjetni zglob kuka je trajna ugradba u ljudsko tijelo, treba omogućiti funkcionalnost, ukloniti bol i poboljšati kvalitetu života te nije svejedno kakav ćemo medicinski proizvod trajno ugraditi u ljudsko tijelo – rekao je prof.dr.sc. Robert Kolundžić, predsjednik Hrvatskog ortopedskog društva koji je na ovoj edukaciji najavio svoj odlazak s te stručne pozicije nakon dva mandata odnosno ukupno osam godina.

Kao organizatori Forum ortopeda i traumatologa Hrvatske te Hrvatsko ortopedsko društvo liječnici su podsjetili na sve manjkavosti, nedorečenosti i rupe u hrvatskoj ortopediji protiv kojih su se godinama borili. No, nastavit će činiti jednako jer uz pritisak na uštedu u bolnicama zbog vječnih minusa zdravstvenih ustanova, ne pristaju na nametanje kompromisa u smislu proizvoda neprovjerene kvalitete.

U konačnici i sustav ponovno gubi novac koji u startu želi uštediti jer prema podacima CEZIH-a pet posto ovakvih operacija godišnje se – ponavlja. Jedan takav revizijski zahvat HZZO odnosno država plaćaju 36 tisuća kuna tako da uštede na kraju nema, naprotiv trošak je veći, a pri tome bi netko definitivno trebao misliti na pacijenta koji se ponovno mora podvrgnuti ugradnji umjetnog zgloba, danima boli i bolovanja, izostanku kvalitete života, oporavku itd.

Osječki liječnik, dr. Boris Žulj, naveo je i kako je trenutno da bi se neki proizvod u ortopediji našao na tržištu dovoljno tek zadovoljenje CE norme i izjava o sukladnosti. No, to će se mijenjati s 2025. godinom, a dotad nema drugih pravila prema kojima bi ovako ozbiljni proizvodi mogli završiti u tijelu pacijenta. Trenutno u RH, kako je naveo dr. Žulj, postoje i apsurdi poput velikih razlika u cijeni implantata istog proizvođača od bolnice do bolnice.  Najavljen je objedinjeni postupak javne nabave na razini cijele zemlje no pitanje je prema kojim i kakvim kriterijima.

Subscribe
Notify of
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments