Studija, temeljena na podacima od više od 88.000 sudionika, sugerira da je odlazak na spavanje u 22 sata ili ubrzo nakon toga povezan s nižim rizikom od razvoja kardiovaskularnih bolesti u usporedbi s usnivanjem ranije ili kasnije noću.
Odlazak u ponoć ili kasnije povezan je s 25 posto većim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, dok je 12 posto veći rizik među onima koji zaspu prije 22 sata.
Istraživanje je provedeno između 2006. i 2010. godine, no nije se pomno proučavala kvaliteta spavanja sudionika, već samo duljina i vrijeme usnivanja. Raspon godina ispitanika bio je između 43 i 79 godina, a prosječna dob 61 godina.
Sudionici su nosili uređaj za praćenje na zapešću, pa su znanstvenici tako uspjeli prikupiti podatke o vremenu kada su išli spavati i budili se. Također su zamoljeni da popune upitnike o svom općem zdravlju i načinu života.
Tijekom promatranog razdoblja, 3172 sudionika razvila su kardiovaskularnu bolest, a incidencija je bila najveća u onih koji su išli spavati u ponoć ili kasnije, a najmanja u onih koji su između 22 i 23 sata već spavali.
„Tijelo ima 24-satni unutarnji sat, nazvan cirkadijalni ritam, koji pomaže regulirati fizičko i mentalno funkcioniranje. Iako ne možemo zaključiti uzročnost, rezultati sugeriraju da je veća vjerojatnost da će rani ili kasni odlazak u krevet poremetiti tjelesni sat, sa štetnim posljedicama po zdravlje srca i krvnih žila. Naša studija pokazuje da je optimalno vrijeme za spavanje u određenoj točki u 24-satnom ciklusu, a odstupanja mogu biti štetna za zdravlje”, objasnio je autor studije dr. David Plans.
„Ako se tjelesni sat ne resetira ispravno tijekom duljeg vremenskog razdoblja, ta neusklađenost ponašanja i cirkadijalni sat povećava upalu i može narušiti regulaciju glukoze, a oboje može povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti”, ustvrdio je Plans.
Britanska studija