Brojnim akcijama i apelima 12. svibnja obilježen je Međunarodni dan sestrinstva. No javnosti je manje poznato kako je Zagrepčanka, Lujza Wagner Janović, rođena 1907.godine, a preminula 1945. vjerojatno najutjecajnija medicinska sestra u hrvatskoj povijesti koja danas ima potomke u Zagrebu i Splitu. O tome govori Splićanka Jelena Dumanić, jedna od njezino troje unuka, ponosna na sve što je baka učinila za naše zdravstvo.
– Moj rođak Špiro Janović podsjetio je na činjenicu kako je naša baka, Lujza Wagner Janović „…vjerojatno najutjecajnija medicinska sestra u hrvatskoj povijesti…“. Špiro i Ivan Janović su uz mene ponosni unuci bake Lujze, priča nam Jelena.
Rođena je u imućnoj zagrebačkoj trgovačkoj obitelji Ivana i Štefanije Wagner, osnovnu školu pohađala je u Gundulićevoj ulici, u klupi sa Zinkom Kunc. Zamislite kakva je to generacija bila!
Nakon osnovne škole, pohađala je internat za mlade djevojke u švicarskom Montreuxu gdje je učila engleski, francuski i finski jezik uz njemački koji je govorila kao materinji, te održavala klavirske koncerte.
– Po povratku u Zagreb 1924. godine upisuje školu za medicinske sestre. Diplomirala je u četvrtoj generaciji sestara pomoćnica 1926. Iste godine, uz podršku A. Štampara i V. Čepulića, kao stipendist Rockefellerove fondacije, odlazi u New York, a zatim na School of Nursing, Yale, New Haven te nastavlja u Providence (Butler Hospital), Tennessee, Alabamu, University of Toronto – Department of Public Health Nursing, prepričava Jelena dio bogatoga životopisa bake Lujze.
Dječji ambulatorij u Zagrebu
Po povratku, sestra Lujza zaposlila se u Gradskom dječjem ambulatoriju u Zagrebu, kao najmlađa sestra nadstojnica gradske ustanove u dobi od samo 22 godine. Sedam godina poslije sudjeluje u osnivanju Jugoslavenskog saveza sestara i Društva sestara pomoćnica Hrvatske, a od 1930. sudjeluje u osnivanju i radi u Središtu sestara pomoćnica za socijalno-higijenski rad u Zagrebu.
Uz to, sestra Lujza, njihova baka, uređuje i vodi stručni časopis „Sestrinska riječ“ od 1933. do 1940. godine te prevodi sestrinsku stručnu literaturu sa stranih jezika, predana razvoju sestrinstva i javnog zdravstva.
Stručna putovanja i zapisi
Sestra Lujza je uz to zabilježila stručna putovanja u Austriju, Mađarsku, Poljsku, Finsku te sudjelovala na brojnim kongresima. Od 1940. do 1944. godine živi u Splitu i Sumartinu na Braču. Zatim se vraća u Zagreb gdje radi u švicarskom Crvenom Križu do prerane smrti 1945.
U Sestrinskoj riječi iz 1937. ostao je zapis sestre Lujze:
“Treba dakle raditi i raditi, savjesno, mirno, s veseljem i ne odustati od naumljenog cilja: usavršavanja sestrinstva.”
Ovaj je zapis naslovljen: Lujza Wagner-Janović – sestrinstvo kao životni poziv.
Iza sestre Lujze ostali su suprug, prof. dr. Špiro Janović, liječnik, specijalist pulmologije i kasnije osnivač Klinike za atipične plućne bolesti u Sarajevu i dvoje djece, Snježana (nagrađivana književnica za djecu i mlade) i Andrija (liječnik radiolog). Život je donio dvojicu unuka sina Andrije, to su Špiro i Ivan Janović, te Jelenu Dumanić, Snježaninu kćerku. Svi oni, kaže Jelena, čuvaju uspomenu na nju. Za njih je bila njihova baka iako je umrla davno prije njihova rođenja, a za naše zdravstvo osoba o kojoj se znalo mnogo dalje od Zagreba i Splita gdje danas žive njeni unuci.
Lijepa priča uz Međunarodni dan sestrinstva i dokaz kako se unuci s ponosom prisjećaju svoje bake Lujze koja je zadužila naše zdravstvo. Hvala joj na tome.