Iznenada preminuo ugledni psihijatar dr. Robert Torre
Foto: Sandra Šimunović/Pixsell

U Zagrebu je u četvrtak u 56. godini iznenada preminuo ugledni klinički psihijatar dr. Robert Torre, autor nekoliko knjiga s područja psihijatrije i ovisnosti, poznat i kao protivnik pretjerane upotrebe psihofarmaka i hiperdijagnosticiranja u psihijatriji.

Gotovo je trideset godina radio u KBC-u Sestre milosrdnice kao specijalist psihijatrije sa subspecijalizacijom iz alkoholizma i drugih ovisnosti.

Poseban je ugled stekao svojim radom s ovisnicima u terapijskim zajednicama, ali i kao kolumnist te autor nekoliko knjiga s područja psihijatrije i ovisnosti.

Njegova knjiga “Prava istina o psihijatriji” izazvala je velike polemike oko teme upotrebe lijekova u psihijatrijskih bolensika.

U  knjizi “Ima li života prije smrti?”nastupio je kao svojevrsni stručnjak za ljudsko iskustvo, otvarajući pitanja  – što je život i kako ga živjeti.

Nedavno je objavio i knjigu “Ludilo uzvraća udarac” u kojoj je problematizirao monopol psihijatrije nad ludilom, a poznate su i njegove knjige “Alkoholizam: prijetnja i oporavak”, te “Kockanje: Kako protiv ovisnosti”.

Mnogi kolege nisu se s njim slagali oko iznesenih stajališta, ali svi će se svi složiti da je bio osebujna pojava u hrvatskom psihijatrijskom životu.

Sebe je smatrao zviždačem tvrdeći  da nije više htio biti agent farmaceutske industrije.

“Uvjerili su nas da su psihički poremećaji bolesti mozga pa su se tako psihijatri manje počeli baviti terapijama, a više propisivanjem lijekova. No sada se psihofarmatika pokazala prenapuhanom”, jedna je o teza koju je dr. Torre zastupao.

Godine 2014. dobio priznanje “Hipokrat”, koje se dodjeljuje liječnicima čije “znanje i moralni obzori streme ka duhovnim razinama visoko iznad vremena”. U obrazloženju je navedeno da je pružio “najobuhvatniju i najjasniju sliku” za razumijevanja psihijatrije i psihičkog poremećaja. “Tvrdo i bez uljepšavanja razotkriva nam trenutno vladajuće polazište biokliničke psihijatrije kao potrošenu stranputicu, a trenutno stanje u psihijatriji kao krizno”.

Jedna od njegovih kontroverznih teza odnosila se na fenomen hiperdijagnosticiranja u psihijatriji. Tvrdio je da su zadnjih pedesetak godina izmišljene nove psihijatrijske bolesti i petstotinjak novih poremećaja.

Smatrao je i da je  psihijatrija loš okvir za rješavanje privatnih problema, te da ljudi svoje životne, egzistencijalne tegobe pretvaraju u medicinske probleme. Umjesto da se bore sa svojom nesrećom, prepuštaju se toksičnoj farmakoterapiji, jedno je od njegovih poznatih stajališta.

Subscribe
Notify of
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments