Infektologinja iz Opće bolnice Dubrovnik doc.prim.dr.sc.Ljiljana Betica Radić, dr.med., članica Hrvatskog odbora za rezistenciju bakterija na antibiotike i članica ISKRE, Interdisciplinarne sekcije za kontrolu rezistencije na antibiotike Ministarstva zdravstva govori o procijepljenosti u Republici Hrvatskoj, novim sojevima i samim svojstvima virusa te njegovu utjecaju na populaciju. U posljednje vrijeme govori se o potrebi veće procijepljenosti stanovništva. Naime, Hrvatska nije dobar primjer kada je riječ o cijepljenju protiv koronavirusa. U EU podaci su značajno bolji.
Što je moguće učiniti i zbog čega je iznimno važno i dalje govoriti o ovoj temi?
Istina je da naša zemlja i nije dobar primjer kada govorimo o tome koliki je postotak ljudi procijepljen. Ipak, treba reći kako je kod nas situacija stabilna. Mi smo, posebno među drugim turističkim državama, zemlja koja je dosta dobro stajala. Dugo smo se zadržali u narančastoj zoni i imali smo manje od 200 zaraženih na 100.000 stanovnika kada gledamo 14-dnevnu incidenciju za razliku od naših konkurenata kao što su Španjolska, Portugal ili Grčka koji su imali duplo više zaraženih. S druge strane ne stojimo dobro kada je riječ o cijepljenju i tu smo zabrinuti zbog četvrtog vala jer su u pravilu necijepljeni, oni koji dolaze u bolnicu zbog komplikacija bolesti. To su teški slučajevi koji završavaju u jedinicama intenzivnog liječenja, ponekad i na respiratoru, a ishod može biti i smrtan. Zbog toga nas je strah jer imamo manje od 50 % cijepljenih s obje doze. To je nedovoljno. Daleko je to manje od europskog prosjeka, a tu treba istaknuti kako je većina zemalja svoje stanovništvo procijepila i do 80%. To je posebno važno zbog delta soja za koji znamo da se višestruko brže širi, pa će samo protupandemijskim mjerama biti teško zaustaviti njegovo širenje. Pitali ste za broj oboljelih. Moram reći da nam je najvažnije da kada se razbolimo, da se ne razbolimo teško. Da se ne razbolimo tako da trebamo završiti u bolnici, da smo potrebiti kisika na nosni ili visokoprotočni kateter, da imamo potrebu za respiratorom… Sva dostupna cjepiva na tržištu više od 90 posto štite od teškog oblika bolesti, iako se razlikuju u načinu kako su proizvedena ili u postotku u kojem štite od zaraze. Znamo da vektorska cjepiva i to jednovektorska kao što su AstraZeneca ili Johnson&Johnson zaštite od zaraze 70%, mRNA cjepiva Pfizer i Moderna štite od zaraze više od 90%, a dvovektorska cjepiva kao što je rusko, također štite više od 90% od zaraze koronavirusom. Najvažnije je da se ne razbolimo teško i da ne trebamo bolničko liječenje, a sva ova cjepiva osiguravaju više od 90% zaštite od teškog oblika bolesti. Stoga se zato danas i raspravlja o tome je li samo broj zaraženih onaj parametar koji nam je bitan. Zapravo nam je bitan parametar koji govori o broju teško oboljelih, onih koji zahtijevaju bolničku skrb, onih koji su teško bolesni, koji su na respiratoru i naravno smrtni ishodi.
Mislite li da će doći do konsenzusa u RH, ali i unutar zemalja članica EU o tome koji će se parametar gledati u budućnosti broj zaraženih ili broj onih koji imaju teški oblik bolesti?
Zapravo to gledamo i sada. Ono što ostaje izuzetno važno nadzirati, jesu kontakti zaraženih. Moramo znati koliko ih ima da oni ne bi dalje širili bolest. Zbog toga je važan broj zaraženih, posebno zbog nove delta varijante koja ima reproduktivni broj 5 do 8 što znači da jedna osoba može zaraziti 5 ili više ljudi. To je veliki problem jer ne možemo znati može li osoba koja je samo nositelj virusa zaraziti nekoga starijega s komorbiditetima i tko se nije cijepio jer je takva osoba u velikomu problemu i ugrozi. Zbog toga ćemo i dalje gledati koliko je zaraženih i ostat će taj broj, ali o trenutačnoj ozbiljnosti problema koji imamo govori nam broj hospitaliziranih osoba i broj osoba na respiratoru. Najbolji primjer za to je Ujedinjeno Kraljevstvo gdje su sve otvorili što je izgledalo apsurdno jer su imali veliki broj zaraženih. Tako je i u Izraelu. Ali je u tim zemljama razlika ta što znamo da se zaraziti može i cijepljena osoba koja u pravilu neće oboljeti. Međutim, cijepljena se osoba može se zaraziti i nositi virus koji bi mogao drugoj, posebno necijepljenoj osobi naškoditi. Zbog toga i imamo pravilo o nošenju maski za prostore za koje ne znamo tko se tu sve nalazi, odnosno imamo heterogenu skupinu ljudi od kojih su neki cijepljeni, a neki nisu, neki su preboljeli, neki nisu, neki imaju kronične bolesti… U tim slučajevima kada ne znamo kakva je situacija treba nositi masku i cijepljena osoba. CDC, Centar za prevenciju i kontrolu bolesti upravo je zbog toga povukao svoju raniju preporuku da cijepljeni ne nose masku. Mi koji smo se davno cijepili sada čekamo i treću dozu jer je od druge doze prošlo više od 8 mjeseci. Donedavno smo imali moratorij na cijepljenje trećom dozom za sve zemlje EU. To treba razumjeti jer smo svi dio jedne zemaljske kugle i znamo da mnoge zemlje nisu još procijepile ni s prvom dozom svoje zdravstvene djelatnike. To su nerazvijene zemlje i zbog toga postoji COVAX program Svjestske zdravstvene organizacije koji obuhvaća najsiromašnije zemlje svijeta u kojima bi kao minimum trebalo procijepiti 20% stanovništva. Zbog toga je postavljano pitanje je li etično da se mi cijepimo trećom dozom, a ima zemalja koje nisu uopće cijepljene ni prvom dozom cjepiva.Već je i znanstveno dokazano da bi bilo dobro dati treću dozu cjepiva. Vidimo to na primjerima zemalja poput Izraela gdje je trećom dozom cijepljeno stanovništvo starije od 65 godina. Tu idemo analogijom nekih drugih cjepiva, kao što je za hepatitis B gdje se cijepi s prve dvije doze u roku od jednog mjeseca, a treća se doza daje nakon 6 do 12 mjeseci. Za hepatitis B nakon toga cijepljenje više ne treba ponavljati. Još uvijek ne znamo što će biti s cjepivom protiv koronavirusa, hoće li biti dovoljno cijepiti se na taj način s tri doze ili ćemo se kao u slučaju gripe cijepiti svake godine. Iz iskustva zemalja koje su već počele cijepljenje trećom dozom znamo da nije bilo većih problema, odnosno nije bilo većih nuspojava. Dakle, ništa se nije događalo što bi u bilo kojem smislu upozoravalo na rizičnost treće doze, a prema dostupnim podacima trebala bi pomoći podignuti razinu antitijela koja s vremenom padaju. Počela je nova školska godina po A modelu.
Što se može očekivati u usporedbi s prošlom godinom, tim više što su trenutačno na snazi i preporuke za nastavno osoblje koje je cijepljeno da ne mora nositi maske?
Vidimo posljednjih dana slike vesele dječice u školama. Djeci i mladosti mjesto i jest u školama i na fakultetima. I tamo osiguravaju svoj razvoj. To je ujedno i najsigurnije mjesto. Svjedočili smo porastu nasilja u kući i uspjeli vratiti djecu u škole. Znamo da se delta soj 60 posto brže širi od alfa soja virusa, pa i škola može biti mjesto gdje se može dobiti ili širiti virus. Zbog toga su provedene brojne studije kako bi se utvrdilo koliko su djeca širitelji koronavirusa. Utvrđeno je da škole kao mjesta ni djeca u školama nisu tzv. “superširitelji” virusa. Naravno, važni su uvjeti u kojima djeca pohađaju nastavu – prozračene prostorije ili dovoljna udaljenost. Ali izuzetno su važna i sama biološka svojstva djece. Ona nemaju tako veliku količinu ac2 receptora u nosu, pa i ako se zaraze nemaju veliki broj tj. količinu virusa koji bi mogli širiti. Isto tako, djeca zbog svoje prirode imaju tzv. prirodni imunitet, mi to zovemo naivni imunitet jer imaju jake limfocite, granulocite i makrofage koji mogu odmah smanjiti broj i količinu virusa u gornjem dišnom sustavu, pa se kod djece bolest najčešće ni ne razvije. Uza sve spomenuto, djeci nije kompletno razvijen ni imunološki sustav, pa rjeđe dolazi do tzv. hiperinflamatornog sindroma. To je nama odraslima problem u koroni jer imamo nekontrolirani imuni sustav koji reagira na koronu i nas zapravo unište naše imune stanice, onemogućavaju nam disanje, pa završavamo na respiratoru. Tako da djeca imaju nekoliko prednosti, od manje količine virusa koji mogu dobiti a vrlo brzo bi mogao biti riješen njihovim tzv. naivnim imunitetom. Zbog toga škole nisu superširitelji virusa, kao što jesu noćni klubovi, utakmice, veliki skupovi gdje dolaze adolescenti ili odrasli. Tamo će sigurno ostati pravilo da treba donijeti potvrde o cijepnom statusu ili brzi testovi koji će osigurati kontrolirani ulazak na takva okupljališta.
Zbog čega baš ta okupljanja zovemo brzoširiteljskim, odnosno superširiteljskim događanjimai što se događa na takvim okupljanjima što izostaje u npr. školama?
Računa se da je potrebno da se u jednom momentu virus proširi na više ljudi. Kad se proširi na više ljudi ta skupina postaje dominantna. Poznato je iz epidemiologije da takva skupina potencira daljnje širenje i virus dobija zamah. Dodatno je opasno jer u toj reprodukciji i preskakanju s osobe na osobu, virus pokazuje evolucijska i adaptacijska svojstva, pa na takvim događajima dolazi i do mutacija jer zahvaća jako veliki broj ljudi.
Zaključimo upravo s mutacijama virusa. Naime, znamo da delta soj virusa zahvaća puno veći broj ljudi, ali do sada se nije pretjerano govorilo o tome koliko je on opasan tj. smrtonosan u odnosu na ranije sojeve. Sada imamo i studije na tu temu.
Nedavna studija koja je izašla u Lancetu uspoređivala je broj hospitalizacija kod zaraženih alfa i delta sojem. Uspjelo se utvrditi da je kod delta soja hospitalizacija češća dva puta. Što se tiče samog smrtnog ishoda nije bilo većih razlika između alfa i delta soja.
