Početkom studenoga Svjetska zdravstvena organizacija objavila je da je Europa ponovno epicentar epidemije koronavirusa.
Ono što ovaj val u Belgiji razlikuje od prošlogodišnjeg sličnog jest to što tada, početkom studenoga, nije bilo cijepljenih, a sada je u Europi u prosjeku cijepljeno 75 posto odraslih osoba. Reklo bi se da je to faktor koji čini ključnu razliku u ovom valu.
Prije godinu dana uvedeno je zatvaranje koje je trajalo mjesecima, a sada su sve aktivnosti omogućene uz određena ograničenja, a o zatvaranju nema govora. Institucije Europske unije otvorene su za fizički pristup, što nije bilo moguće u posljednjih godinu i pol dana.
To pokazuje da je pritisak na bolnički sustav manji, da je relativno nizak i da je manji broj umrlih. No, aktualna situacija ukazuje na podjelu na necijepljenu i cijepljenu Europu.
U zemljama poput Rumunjske i Bugarske cijepi se samo 23,24 posto ukupnog stanovništva, dok je primjerice u Belgiji cijepljeno blizu 80 posto stanovništva.
Situacija je dramatična i kada je u pitanju bolnički sustav u nekim istočnoeuropskim zemljama. Bugarska je također aktivirala mehanizam pomoći EU-a kako bi dobila više kreveta za intenzivnu njegu i drugu medicinsku pomoć. A broj umrlih je ponekad oko 200 dnevno.
Ono što se čuje kao objašnjenje za mali broj cijepljenih u zemljama od Baltika do Balkana nizak je stupanj povjerenja u institucije, vladu, pa i zdravstveni sustav. Istraživanja pokazuju da postoji niska razina povjerenja u Rumunjskoj, Bugarskoj, Hrvatskoj i baltičkim zemljama. Povjerenje u zdravstveni sustav je tek oko 30-40 posto.
Ovo je jedno od objašnjenja zašto se, unatoč povremeno dramatičnim situacijama, ljudi ne odlučuju za cijepljenje i ono i dalje stagnira. To objašnjava i razliku između npr. Portugala i Bugarske.
