AktualnoDr. Krolo: Polovica obiteljskih doktora starija je od 55 godina

Dr. Krolo: Polovica obiteljskih doktora starija je od 55 godina

Hrvatskoj kronično nedostaje liječnika i medicinskih sestara i to nije nova vijest kao što nije ni kako ćemo za otprilike pet godina ostati bez 35 posto liječnika, pogotovo onih u obiteljskoj medicini. Odlaze u mirovinu, a novi ili ne dolaze ili dolaze u malom broju. O tom problemu za Portal Zdravlje govori dr. Vikica Krolo, zamjenica predsjednika Hrvatske liječničke komore.

Možete li reći koliko u Splitsko-dalmatinskoj županiji imamo ukupno obiteljskih liječnika te nedostaje li ih i koliko?
Trenutno imamo oko 260 liječnika, možda čak i manje s obzirom da mi zapravo ne znamo točno koliko ima timova bez nositelja. To bi značilo da u Domu zdravlja imamo ambulantu koju možda pokriva jedan liječnik. Od 260 liječnika je njih 105 u gradu Splitu. Liječnika svakako nedostaje. Raspoređeni su po cijeloj županiji i postoje predviđena mjesta gdje bi trebao biti liječnik obiteljske medicine. Ali unatoč tome imamo prazne ambulante u Zadvarju, Brelima, Tučepima, Nerežišćima i Milni na Braču. Po Mreži zdravstvene zaštite postoje ambulante koje su ili prazne ili u koje povremeno dolaze liječnici Doma zdravlja i raspoređeni su u više ambulanti. U Zagori i po otocima je dosta njih već sada starije od 60 godina. Od ukupno 260 liječnika obiteljske medicine u Splitsko-dalmatinskoj županiji njih 97 starije je od 60 godina. To je više nego prosjek u Hrvatskoj gdje imamo oko 35 posto starijih liječnika od 60 godina.

Mjesta bez liječnika

Koja su područja u županiji najmanje pokrivena obiteljskim liječnicima i kako se tu snalazite?
Split je sa 105 liječnika pokriven. Primjerice u Sinju imamo 15 liječnika obiteljske medicine. Dok u manjim mjestima, Dicmu i Hrvacama, imamo po jednog liječnika, a u Vrlici i u Dugopolju po dva. Zadvarje, Zmijavci, Brela, Tučepi, Milna i Nerežišće na Braču nemaju liječnika iako je on tamo predviđen. Ljudi se tu vjerojatno snalaze tako da odu do najbližeg liječnika. Dio tih ambulanti pokrivaju liječnici Doma zdravlja koji dolaze na dvije do tri lokacije. Zaključno, tamo ne dođe svaki dan liječnik nego možda svaki drugi ili treći dan tako da se na taj način snalazimo.

Koliko svaki liječnik obiteljske medicine može imati osiguranika, te stignu li sve obaviti oni koji imaju najveći broj?
Mi možemo imati ugovor s HZZO- om s minimalno 1250 do maksimalno 2250 pacijenata, a standardno po liječniku imamo 1700 pacijenata. U našoj županiji je prosjek oko 1500 pacijenata po timu što nije ravnomjerno raspoređeno jer u gradovima ima liječnika koji skrbe od 2000 do 2200 pacijenata. Dok u manjim sredinama timovi imaju manji broj osiguranika. U gradovima većina liječnika, koji imaju preko 1700 pacijenata, dnevno imaju 100 do 150 kontakata s pacijentima. Na razini Hrvatske možemo reći da se u posljednjih 20 godina potražnja za liječnicima obiteljske medicine udvostručila.

Tako smo prije 20 godina na razini cijele Hrvatske, po podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, imali oko 25 milijuna kontakata sa svim liječnicima u zemlji kojih trenutno ima 2205, a sada imamo više od 50 milijuna kontakata. Svakako je potreba za liječnicima sve veća. Zadnjih 15ak godina se broj liječnika smanjuje. Već sada smo u cijeloj zemlji smanjili broj liječnika u obiteljskoj medicini za deset posto sigurno.

Naručivanje lijekova

Je li ordinacijama opće medicine naručivanje lijekova preko telefona olakšalo posao i koliko?
Sama telefonska sekretarica, kako je mi zovemo, pomogla je pacijentima da ne moraju fizički dolaziti ili zvati fiksnu liniju da bi naručili svoju kroničnu terapiju. To je jako dobro što se uvelo jer pacijenti mogu 24 sata na dan sedam dana u tjednu ostaviti poruku za svoju kroničnu terapiju. No za sve ostalo treba ili doći kod doktora ili ga dobiti na telefon. Uz to pacijenti koriste i ostale komunikacijske kanale tipa maila ili mobitela. No to je sada liječnicima još jedno dodatno opterećenje jer nakon redovnog posla trebaju i to pregledati. Sve to može nešto olakšati rad, ali ne mogu se raditi pregledi. Ono što je dobro u informatizaciji je što se i KBC Split informatizira pa nam šalju nalaze preko CEZIH- a. Mi ih odmah dobijemo u kartonu naših pacijenata. Informatizacija nam je djelomično olakšala posao, ali nas je i dodatno opteretila.

Situacija s pedijatrima

Imate li podatak koliki je trenutno broj specijalizacija opće medicine u našoj županiji, te nedostaje li pedijatara, ginekologa?
Što se tiče primarne zdravstvene zaštite kao što je obiteljska, pedijatrija i ginekologija tu situacija nije dobra. U obiteljskoj medicini trenutno na specijalizaciji imamo 44 liječnika i oni su već uglavnom upisani u brojku 260 liječnika u županiji. Taj broj od 44 specijalizanta nije dovoljan. Ni kod ginekologa situacija nije najbolja. U županiji ih imamo tek 28, a predviđeno ih je 32, a njih je 12 starije od 60 godina. Trenutno imamo devet kolega na specijalizaciji za ginekologiju što nije loše iako je i to minus od 11 posto. Situacija s pedijatrima je inače vrlo loša u cijeloj Hrvatskoj.

Ali možemo reći da je možda u našoj županiji bolja od državnog prosjeka jer imamo 26 pedijatara od čega je 14 u Splitu. No nedostaje ih po otocima i Zagori. Petnaest ih je na specijalizaciji. Treba reći da kada odu stariji liječnici u mirovinu, iako je prijedlog da se radi do 68. godine, malo će se možda odgoditi njihov odlazak u mirovinu, pa ćemo možda za godinu ili dvije imati odgođeni taj veliki pad. Mi sada već računamo da što se tiče broja odlazaka liječnika u zadnjih pet godina i onih koji su otišli na specijalizaciju da smo sigurno u minusu za 20 posto liječnika.

Dvije sestre u timu

Puno puta ste upozoravali na to kako su obiteljski liječnici preopterećeni. Što bi bilo najbolje poduzeti da ih se rastereti?
Obiteljski liječnici su prvi proveli informatizaciju, no nažalost posljednjih desetak godina je HZZO prebacio jedan veliki dio svoje administracije u naše ordinacije. Od sanitetskog prijevoza, putnih naloga, ortopedskih pomagala, pomagala za dijabetičare, pelena. Sve to sada mi odrađujemo uz bolovanja, izdavanja raznih potvrda, ispričnica za školu i ostaloga. Izračunali smo da je onaj veliki porast kontakata koji se duplirao zadnjih 20 godina otišao upravo na administraciju koja nije za liječnike i medicinske sestre. Obiteljski liječnici su tako postali servis HZZO-a jer su dio svog posla prebacili nama. Mi bi željeli da se njima barem vrate putni nalozi. Administracija je sigurno trećina našeg radnog vremena. Predlaže se uvođenje administratora u obiteljsku medicinu.

Smatramo da bi bolje za pacijente i nas bilo da u timu s liječnikom rade dvije medicinske sestre kako bi se više posvetili prevenciji i kroničarima, a ne administraciji. Tako je na zapadu gdje na jednog liječnika idu dvije medicinske sestre koje rade prevenciju, kroničnu terapiju i ostalo, pa je liječnik kvalitetno iskorišten za pacijenta.

Koliko vaših kolega trenutno radi, a u mirovini su?
Po podacima Hrvatske liječničke komore koji se odnose za cijelu Hrvatsku imamo ukupno 2205 liječnika obiteljske medicine od kojih 55 godina ima njih preko 50 posto. Starijih od 60 godina je trenutno 771 ili 35 posto. U manjim sredinama je više izražen rad starijih liječnika obiteljske medicine.

Odaziv na prevenciju

Hoće li obiteljski liječnici moći obavljati zdravstvenom reformom najavljene preventivne preglede pacijenata ili će im trebati pomoć?
Predviđeni su preventivni pregledi osoba do 40 godina i onih preko 40 godina. Vanjska iskustva iz svijeta su pokazala da preventivni pregledi zdravih osoba zapravo ništa nisu novo otkrili. Određeni ciljani pregledi kao što su kod nas nacionalni programi za rano otkrivanje raka bi trebali biti bolje iskorišteni, a nisu. Odaziv je mali, pogotovo u otkrivanju raka debelog crijeva jer je on totalno van liječnika obiteljske medicine. Zavod za javno zdravstvo pozive za pregled šalje poštom, pa pacijenti to vide ili ne vide i mislim da nije najbolji način kako se to riješilo.

Žene su nešto odgovornije pa odlaze na redovne preglede mamografije. Iako ni tu nismo zadovoljni jer je odaziv 50 posto što znači da preventivno dojke pregledava svaka druga žena. Jedini nacionalni program otkrivanja raka pluća koji traje posljednjih godinu dana je kompletno organiziran s liječnicima obiteljske medicine i shodno tome mi to koliko ja vidim dobro radimo. U našim programima imamo već upisano tko nam je od pacijenata pušač i to je predviđeno za ljude koji puše već 30 godina po kutiju cigareta dnevno te su u dobi od 50 do 75 godina. Čak se ta granica misli produžavati na više, no za sada je dob do 75 godina. U našim programima onda lako vidimo koji su to naši kroničari, pušači te ih šaljemo na niskodozni CT pluća.

U Splitsko-dalmatinskoj županiji se to radi svake subote, upisuju se pacijenti iz obiteljske medicine. Zaista to dobro radimo i za sada su nam svi termini popunjeni do travnja iduće godine. S obzirom da smo dobili posebni panel za pušače takve pacijente vrlo lako uključujemo u preventivni program. Na tom se aparatu u KBC-u Split i na takav način može pregledati 32 ljudi tjedno.

Probir na rak pluća

Dobar je odaziv, zaista, ali treba još napredovati. Program je jako dobro osmišljen zato što nalaz niskodoznog CT- a ide na Kliniku za plućne bolesti KBC- a Zagreb Jordanovac kod posebno obučenoga radiologa koji gleda sve snimke i potom vrati nalaz sa svojim mišljenjem. U nalazu su priložene detaljne snimke pacijenta od vrata do trbuha te je opisano sve što se vidi u grudnom košu. Ima tu stvari koje bi trebalo poboljšati iako se na tome radi. Osobno sam u svojoj ordinaciji već otkrila tri karcinoma pluća što nije baš mali broj. Baš kao i sumnjive noduse ili čvoriće na plućima koji se trebaju pratiti.

Što se tiče najavljene zdravstvene reforme mislim da bismo se trebali više fokusirati na postojeće preventivne preglede za rana otkrivanja karcinoma. Ono što još mogu liječnici obiteljske medicine u slučaju da ne budu preopterećeni administracijom, da im se standardni broj od 1700 pacijenata spusti na 1500. Da se zaposli više liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, da tim dobije dodatnu medicinsku sestru. Onda bi pacijentima češće mogli kontrolirati šećer, tlak odnosno tražiti kronične nezarazne bolesti. To bi po meni bilo puno bolje.

Jeste li zadovoljni nacrtom nove zdravstvene reforme i što bi, ako bi, mijenjali u njoj?
Temeljito sam to sve proučila i mogu reći kako je sve to lijepo zamišljeno, no onda dolazi provedba. Najavljuje se jačanje primarne zdravstvene zaštite, pacijenti u fokusu, ali kako će se to napraviti kada gdje god krenete nešto “šteka”. Ono što stalno govorim je da moramo u primarnu zdravstvenu zaštitu privući mlade liječnike. Kako ćemo ih privući kada imamo trenutni trend, koji i naš ministar zastupa, da se svi mladi liječnici zapošljavaju u Domu zdravlja. Ne znam zašto Ministarstvo više ne želi privatne ordinacije. Možda će kada budu pod Domom zdravlja lakše upravljati s doktorima?

Manje plaće

Doktori u Domovima zdravlja trenutno imaju najniži koeficijent plaća u zdravstvu, pa zašto bi neki mladi liječnik tamo radio? Nama je ključno kako privući tog mladog liječnika da dođe raditi u primarnu zdravstvenu zaštitu, no uvjeti su loši. Moram reći i to da kada ti mladi liječnici dođu kod nas na mentoriranje i vide što sve radimo, što nam rade kontrole HZZO- a, da moraju paziti što pišu iako prepisuju lijekove bolničkih doktora koji ne paze je li to po uvjetu HZZO- a. Obiteljski liječnik je taj koji mora na to paziti jer neće se kazniti liječnik iz bolnice koji je lijek preporučio.

Onda obiteljski liječnici kada odbiju napisati taj lijek zbog toga dolaze u sukob s pacijentima. Znači dovedeni smo u situaciju gdje nismo privlačni, a ni adekvatno plaćeni. Zaključno, liječnicima obiteljske medicine treba maknuti administraciju i treba ih platiti za njihov rad. U Engleskoj je primjerice u startu liječnik obiteljske medicine više plaćen nego bolnički liječnik. I oni su imali ovakav problem koji mi sada imamo. Nedostatak medicinskog osoblja. I pokušavaju ga riješiti. Zato mislim da reforma koja krasno zvuči na papiru i s kojom se u puno toga slažem, a i lijepo je napisana, nije našla načina kako sve to provesti.

Raspisivanje specijalizacija

Što očekujete u sljedećim godinama da će se dogoditi s obiteljskim liječnicima, hoće li ih biti dovoljno ili će u pomoć trebati “uskakati” kolege u mirovini? Kako riješiti taj problem?
Jedno od kratkoročnih rješenja je u nacrtu zakona koji će vjerojatno uskoro stupiti na snagu, a to je da će se radni vijek liječnika produžiti do 68. godine. Druga mjera je ona koja godinama nedostaje u obiteljskoj medicini – raspisivanje specijalizacija. I u doba korone, kao i u doba kada se pričalo da se nema novca za specijalizacije za bolničke se specijalizacije uvijek imalo. Na godišnjoj razini imamo malo više od 500 liječnika na četiri fakulteta koji završe medicinu pa postaju liječnici. Od 2018., 2019. godine su cijele generacije liječnika dobivale bolničku specijalizaciju no nijedna nije otišla u primarnu zdravstvenu zaštitu.

Deset godina se nisu raspisivale specijalizacije u primarnoj. Nije se vodila briga tko će naslijediti starije kolege pa smo se doveli u sadašnju katastrofalnu situaciju u kojoj nam je 50 posto liječnika starije od 55 godina. A skoro 35 posto starije od 60 godina. Rješenje je i nacionalno planiranje specijalizacija, a ne kako je do sada bilo po županijama. Trenutno je u zemlji oko 3000 specijalizanata, 15 tisuća liječnika. U bolnicama ih je 9263 od čega preko 2500 specijalizanata. A liječnika primarne medicine 2800 od čega je 2205 obiteljskih liječnika. U cijeloj Hrvatskoj je trenutno 270 specijalizanata za obiteljsku medicinu.

Podijelite članak:

spot_imgspot_img
spot_imgspot_imgspot_img

Najnovije

Više iz rubrike

Izabrali čitatelji

Naše rubrike