Napominjem da su u ova moja osobna iskustva utkana i neka osnovna načela medicine stresa i duhovne medicine, čime se profesionalno bavim već skoro trideset godina, a što ih čini primjenjivivim i prilagodljivim za druge. Prenosimo dio savjeta dr. Vukušića, liječnika KBC-a Zagreb.
NE FORSIRAJTE POZITIVNE MISLI
Premda svakodnevna popularna psihologija i new age filozofija uvjerava mase da “pozitivno razmišljanje” privlači pozitivna zbivanja, to u stvarnosti često i nije tako. Daleko od toga da optimizam u bolničkoj postelji nije poželjan, ali “forsiranje” pozitivnih misli sa intencijom utjecaja na svoje zdravstveno stanje može imati nepoželjan kontra učinak u slučaju pogoršanja kliničke slike. Pacijent se potom pita “ne misli li dovoljno pozitivno” s obzirom da mu se nalazi pogoršavaju, počinje kriviti samoga sebe za progresiju svoje bolesti, razina stresa i duševnog nemira mu se povećava, što dovodi do tzv. “nocebo” efekta, suprotnosti poznatijeg “placeba” u kojem misli i uvjerenja pospješuju terapiju. Kod “noceba” se nažalost dešava upravo obrnuto i terapijske mjere postižu slabiji učinak.
PREPUSTITE SE “VIŠOJ SILI”
Prije nekih petnaestak godina jedan ugledni medicinski časopis objavio je rezultate tzv. “metastudije” (usporedba rezultata svih studija na neku temu) o učinku pedesetak različitih psihoterapijskih pravaca, od psihoanalize do kognitivno-bihevioralne terapije. Pokazalo se da je u samom vrhu najuspješnijih psihoterapijskih tehnika ona Anonimnih Alkoholičara, tzv. “12 koraka” jer u sebi sadrži načelo prepuštanja “višoj sili” u duhovnom smislu. Za vjernike ova “viša sila” ima jasno značenje i definirana je njihovim religijskim uvjerenjima. Danas postoji na tisuće ozbiljnih medicinskih istraživanja koje dokazuju pozitivan utjecaj duhovnosti i vjere na ljudsko zdravlje. S druge pak strane, za ateiste ovu “višu silu” može predstavljati bijela kuta odnosno moderna medicina. Pacijent se treba prepustiti uvjerenju da liječnici koji brinu o njoj/njemu znaju što rade i da su svi postupci i terapije u njenom/njegovom najboljem interesu.
TRUDI SE DA SE NE TRUDIŠ
U svojoj borbi za oporavak pacijenti se često previše trude, što, kao što sam već rekao, u slučaju forsiranja pozitivnih misli, može dovesti do nocebo efekta i pogoršanja zdravstvenog stanja. Ovdje pomaže prastari taoistički princip “WU WEI”, koji se najčešće prevodi kao ne-činjenje, ili ne-radnja, a predstavlja svojevrstan paradoks djelovanja bez djelovanja. Laozi, čelnik jednog od najvažnijih taoističkih pravaca, opisao je “wu-wei” kao “povratak kući”, pri čemu je mislio na prepuštanje svijesti podsvjesnim mehanizmima umjesto svakodnevnog ega.
POBUDITE “REAKCIJU OPUŠTANJA”
U općoj kulturi široko je poznat pojam reakcije “borbe ili bijega” kada organizam suočen sa nekom opasnošću (stvarnom ili umišljenom) mobilizira sve svoje metaboličke resurse kako bi tu opasnost savladao. Problem reakcije “borbe ili bijega” jest u tome što je ona evolucijski zamišljena da traje kratko (dok traje opadnost), a u današnja vremena stalnog životnog i informacijskog stresa, reakcija “borbe ili bijega” ostaje “uključena” cijelo vrijeme, što u konačnici dovodi do iscrpljenosti organizma i postaje podloga za mnoge bolesti. Prije skoro pedeset godina poznati kardiolog sa Harvarda, prof.dr. Herbert Benson, počeo je izučavati načine kako da u organizmu potakne stanje suprotno reakciji “borbe ili bijega”, odnosno stanje potpune opuštenosti u kojem organizam funkcionira u biokemijskom i metaboličkom skladu, što nazivamo “homeostazom”. Metoda “reakcije opuštanja” do danas je svoju primjenu u medicini našla u mnogim granama i stanjima kao što su psihijatrija, kardiologija, endokrinologija, neplodnost, onkologija, te je, premda svoje korijene vuče iz duhovnih tehnika, posve primjenjiva i za ateiste.
Ovo su osnove metode “reakcije opuštanja” koju je poželjno primjenjivati jednom do dva puta dnevno po 15 do 20 minuta:Sjedite (ako možete) u što opuštenijem položaju, zatvorenih očiju i u mislima ponavljajte riječ ili frazu koju sami odaberete u ritmu svojeg disanja. Za vjernike izabrana fraza može biti molitva ili obraćanje višoj sili, a za ateiste riječ ili rečenica koja im nešto znači. Bitno je, a to će se često desiti u početku primjene metode “reakcije opuštanja”, da se kada misli počnu “lutati” mirno i pasivno vratite na ponavljanje svoje odabrane fraze ili riječi.
USPOSTAVITE SVOJE MALE RITUALE
Sama hospitalizacija po sebi predstavlja svojevrstan stres bez obzira na bolest i bitno je za pacijenta da, kada bude u stanju, sebi što više moguće olakša boravak u bolnici i skrati si vrijeme.
Ja sam, čim sam malo došao sebi, počeo primjenjivati jedan stari psihološki trik skraćivanja vremena i stresa iščekivanja, a koji se zove “kompartmentalizacija”, odnosno uvođenje vremenskih barijera kroz dan, a koje stvaraju dojam bržeg prolaženja vremena. Imao sam svoje svakodnevne male “rituale” koje bih prilagodio dnevnom ritmu liječničkih vizita, terapija, mjerenja vitalnih funkcija i obroka.
NE GOOGLAJTE !
Suočeni s teškom bolešću pacijenti imaju poriv saznati što više o svojoj muci, pa se tako okreću današnjem svjetskom sveznadaru, Googleu. I premda se naravno tu može naći puno korisnih informacija, kako o tradicionalnoj, tako i o komplementarnoj medicini (a koje su uglavnom sadržane u specijaliziranim medicinskim tekstovima), nažalost ima i puno dezinformacija i neistina koje se uglavnom plasiraju u komercijalne svrhe, sa ciljem da zavedu pacijenta na korištenje raznih “pripravaka”. Nadalje, gomila nerijetko proturječnih informacija te (pogotovo što se COVID-a19 tiče) pesimističnih vijesti, samo će zbuniti i obeshrabiti pacijenta te mu smanjiti šanse za oporavak. Stoga, googlajte što manje, a ako baš morate, tražite priče i ispovijesti o pacijentima sa sretnim završetkom!
