Istraživači pozivaju na “promjenu paradigme” u borbi protiv patogena u zraku, poput uzročnika COVID-19, zahtijevajući univerzalna rješenja da bi se infekcije mogle spriječiti poboljšanjem unutarnjih ventilacijskih sustava.
Pod vodstvom eksperata Tehnološkog Sveučilišta Queensland, međunarodna grupa od 40 znanstvenika iz 14 zemalja objavila je u časopisu Science poziv za promjenu standarda u ventilacijskim sustavima, jednakih razmjera kao i transformacija 1800-ih kada su gradovi počeli organizirati opskrbu čistom vodom i graditi centralizirane kanalizacijske sustave.
Pozvali su Svjetsku zdravstvenu organizaciju da proširi smjernice za kvalitetu zraka u zatvorenom kako bi uključila patogene u zraku i prepoznala potrebu za kontrolom opasnosti kod zračnog prijenosa respiratornih infekcija.
Troškovi tih promjena i kontrole isplativi su u odnosu na globalne štete od COVID-a, a samo jednomjesečna šteta procijenjena na 1 bilijun američkih dolara dok su troškovi gripe samo u SAD-u premašili godišnje 11,2 milijarde dolara. Nužno je utemeljiti sustave koji će u zgradama gdje ljudi rade ili borave osigurati zrak čist od patogenih klica i čuvati zdravlje korisnika, baš kao što to očekujemo od vode koja izlazi iz slavina. Navedeni standardi ventilacije zgrada moraju uključivati veći protok zraka, filtraciju i dezinfekciju te monitore koji bi omogućili javnosti da promatra kvalitetu zraka u okolišu gdje borave. U zatvorenom bi to značilo zrak bez virusa, naglašavaju istraživači. Voditeljica studije prof. Lidia Morawska smatra da su sada napori na suzbijanju virusa u zraku preslabi jer je infekcije u zraku teže pronaći nego kad ona izbije u hrani ili vodi. Stoga se zalaže za utvrđivanje međunarodnih ventilacijskih standarda koji kontroliraju patogene. Većina minimalnih ventilacijskih standarda izvan specijaliziranih zdravstvenih ustanova i istraživačkih ustanova kontrolira samo miris, razinu CO2, temperaturu i vlažnost.
Ti bi sustavi ubuduće trebali biti dovoljno fleksibilni da se pročišćavanje i protok zraka prilagođavaju broju ljudi, različitim aktivnostima kojima se oni bave zbog brzine disanja, poput vježbanja ili sjedenja u kinu. Desetljećima je fokus arhitekata i građevinskih inženjera bio na toplinskoj udobnosti, kontroli mirisa, percipiranoj kvaliteti zraka, troškovima ulaganja, potrošnji energije i drugim problemima s performansama, dok je kontrola infekcije bila zanemarena, naglašavaju znanstvenici. Zgrade globalno troše više od jedne trećine energije, a većina se troši na grijanje ili hlađenje vanjskog zraka dok se unosi u zatvoreni prostor.
