Doc.dr.sc.prim. Boris Radić je specijalist neurologije i subspecijalist za cerebrovaskularne bolesti iz Poliklinike Medikol.
Konvulzija je medicinski događaj u kojem je aktivnost živčanih stanica u mozgu poremećena, uzrokujući nenamjerno stezanje mišića i grčenje, što rezultira iznenadnim, nasilnim i nepravilnim pokretima tijela. Konvulzija može biti povezana s brojnim medicinskim stanjima uključujući epilepsiju, ozljedu glave, jaku vrućicu, upalnu infekciju mozga, izloženost otrovima i određenim lijekovima. Često zahtjeva liječnika kao što je neurolog ili specijalist za zarazne bolesti kako bi utvrdio razlog nastanka. Nakon što se otkrije uzrok, može uslijediti odgovarajuće liječenje.
Vrste konvulzija
Konvulzija je opći izraz koji se koristi za opisivanje nekontroliranih grčenja mišića. Neki od uobičajenih uzroka konvulzija su epileptični napadaji, febrilni napadaji, neepileptički napadaji i konvulzije izazvane lijekovima. Epileptičke napadaje karakteriziraju električni poremećaji u mozgu. Nisu svi povezani s konvulzijama; oni koji jesu uključuju generalizirani toničko-klonički napadaji također poznat kao grand mal napadaji, karakterizirani ukočenošću tijekom toničke faze i nasilnim trzanjem tijekom kloničke faze.
Mioklonički napadaji: karakterizirani sporadičnim i kratkim trzajima, obično na obje strane tijela. Tonički napadaji: uključuju samo ukočenje. Klonički napadaji: uključuju samo trzanje i grčeve.
Atonični napadaji: često počinju s miokloničnom bolešću prije nego što se kontrola mišića naglo izgubi. Jednostavni parcijalni napadaji: ponekad mogu uzrokovati trzanje, ukočenost, ukočenost mišića, grčeve i okretanje glave.
Parcijalni napadaji sa sekundarnom generalizacijom: često su popraćeni toničko-kloničkim napadajima.
Febrilne konvulzije kod djece
Febrilne konvulzije (FK) jedan su od najčešćih razloga prijema djece u pedijatrijske hitne ambulante u svijetu. Sindrom febrilnih konvulzija označava pojavu epileptičkih napadaja u febrilitetu u dojenačkoj dobi ili djetinjstvu, obično u dobi od tri mjeseca do pet godina, a bez dokazane infekcije središnjeg živčanog sustava ili drugog određenog uzroka.
Vjerojatnost njihove pojave u navedenoj dječjoj populaciji iznosi 2-5 posto s vrhom incidencije između 14. i 18. mjeseca života. Nešto se češće javljaju kod muške djece.
Točan mehanizam nastanka nije poznat, ali je dokazana značajna genetska predispozicija odnosno utvrđeni su neki mehanizmi nasljeđivanja sklonosti pojavi febrilnih konvulzija. Virusne infekcije su najčešći uzrok febriliteta tijekom kojeg se javljaju febrilne konvulzije. Među virusima posebno su česti humani herpesvirus 6, virus influence tip A, virusi parainfluence te adenovirusi. Klinički se najčešće radi o infekcijama gornjeg dišnog sustava. Drugi uzročnici infekcija odnosno febriliteta, kao i druge kliničke manifestacije, znatno su rjeđi, ali mogući kod pojave febrilnih konvulzija.
Prezentacija febrilnih konvulzija je dramatična. Epileptički napad se najčešće javlja u formi toničko-kloničkih grčeva čitavog tijela s gubitkom svijesti i prestankom disanja (“veliki napad”, grand mal), u trajanju od nekoliko minuta. Moguća je i izolirana pojava gubitka svijesti, mlohavosti, ukočenosti ili gubitka kontakta s okolinom (“zagledavanje”). Kod male dojenčadi češće se javljaju fragmentirane konvulzije (trzaji jednog dijela tijela). Često do napada dolazi u prvom porastu tjelesne temperature iznad 38,5℃, a febrilitet se u dijelu slučajeva registrira tek po dolasku u nadležnu hitnu službu.
Jednostavne i složene konvulzije
Osim konvulzivnog napada, u kliničkoj slici dominira osnovna febrilna bolest, najčešće simptomi akutne infekcije gornjih dišnih putova. Febrilne konvulzije dijele se na jednostavne (tipične) i složene (atipične). Jednostavne febrilne konvulzije (70 posto slučajeva) su one koje zadovoljavaju svih sedam nabrojanih kriterija: pojava između 1. i 4. godine života, najviše dva napada, trajanje pojedinačnog napada do 20 minuta, “grand mal” napad, uredan neurološki status prije napada, uredan neurološki status poslije napada, normalan EEG. Ako barem jedan od navedenih kriterija nije zadovoljen, febrilne konvulzije se klasificiraju kao složene (30 posto slučajeva).
Složene febrilne konvulzije u odnosu na jednostavne vezane su uz veću vjerojatnost pojave epilepsije u kasnijem životu. Neepileptički napadaji pripadaju širokoj kategoriji stanja koja nisu uzrokovana električnim poremećajima u mozgu. Neki mogu biti psihogeni (što znači da imaju psihološko podrijetlo). Drugi se mogu pojaviti kao posljedica infekcije koja uzrokuje oticanje mozga i otpuštanje otrova koji ometaju električne signale. Ozljede mozga također mogu poremetiti električnu aktivnost i ne smatraju se epilepsijom ako postoji samo jedan događaj. Među uzrocima neepileptičkih napadaja su: ozljeda mozga, encefalitis (upala mozga), meningitis (upala ovojnice koja okružuje mozak i leđnu moždinu), sepsa (ekstremni odgovor tijela na infekciju), tumor mozga, moždani udar, dijabetička ketoacidoz (akutna po život opasna komplikacija šećerne bolesti) ,toplinski udar, ozbiljna neravnoteža elektrolita (često se viđa kod osoba s bolestima bubrega), akutno zatajenje bubrega, celijakija dječje dobi.
Napadaji povezani s drogama mogu biti potaknuti onima koji uzrokuju nagli porast kemijskih tvari koje pretjerano stimuliraju mozak ili nagli pad kemijskih tvari namijenjenih reguliranju električne aktivnosti mozga. Antidepresivi kao što su bupropion i mirtazapin, stimulansi (kokain, metamfetamin), difenhidramin, tramadol (lijek protiv bolova ) i izoniazid (lijek za liječenje tuberkuloze) čine većinu lijekovima izazvanih konvulzija. Predoziranje lijekovima, trovanje alkoholom i odvikavanje od barbiturata, benzodiazepina, alkohola ili glukokortikoida također mogu uzrokovati konvulzije i napadaje, ponekad teške.
Kako izgleda konvulzija?
Obično je očito kada netko doživi konvulziju. Epizoda može uključivati cijelo tijelo ili biti ograničena na određeni dio poput ruke ili noge. Može biti kratko, trajati samo nekoliko sekundi ili trajati dugo, povećavajući rizik od ozljede. Međutim, kako konvulzija izgleda obično ovisi o tome što ju uzrokuje i dijelu mozga koji je zahvaćen. Među mogućim obilježjima konvulzije su: nehotični grčevi ili trzaji, iznenadno drhtanje cijelog tijela, ukočenost cijelog tijela, stisnuta čeljus, zbunjenost, slinjenje, gubitak kontrole crijeva ili mjehura, gušanje ili zastoji u disanju, skoro ili potpuni gubitak svijesti ili kratka nesvijest. Konvulzije se ne smiju zamijeniti s drhtavicom koja se definira kao nekontrolirano drhtanje koje može biti uzrokovano bilo čim, od ispijanja previše kofeina do Parkinsonove bolesti.
Riječi konvulzija i epileptični napadaj često se koriste kao sinonimi, ali fiziološki su to različiti događaji. Epileptični napadaj se javlja zbog električnog poremećaja u mozgu dok konvulzija opisuje nehotičnu radnju trzanja i stezanja. Moguće je, primjerice, imati epileptični napadaj bez konvulzija. Također je moguće imati konvulzije u odsutnosti epilepsije. Drugim riječima, konvulzivna epizoda nije konačan pokazatelj epilepsije.
Mogući uzroci
Iako su mogući uzroci konvulzija opsežni, u konačnici ih karakterizira pogrešna električna akitvnost živčanih stanica (neurona) u mozgu. Konvulzija se javlja kada postoji iznenadna i ozbiljna neravnoteža između ekscitatornih i inhibicijskih mehanizama u mozgu koje ubrzavaju ili usporavaju prijenos električnih signala između živčanih stanica. Ako su iz bilo kojeg razloga ekscitacijski mehanizmi neuobičajeno pojačane ili su inhibicijski mehanizmi spriječeni, živčani signali mogu stvoriti kaotičnost i uzrokovati konvulzije. Gdje će u mozgu doći do neispravnog pražnjenja signala u konačnici će odrediti koliko će konvulzija biti opsežna ili teška. Mnogo je uzroka konvulzija. Neki su povezani s genetskim abnormalnostima, a drugi su stečeni. Neurotoksične tvari, uključujući one koje nastaju kao odgovor na bolest i određene lijekove, također mogu uzrokovati konvulzije.
Put do dijagnoze
Kako bi dijagnosticirao uzrok konvulzije liječnik će prvo uzeti anamnezu i razmotriti sve druge simptome koje osoba ima, nakon čega slijedi fizikalni pregled. Nakon toga će uslijediti otkrivanje mogućih neuroloških uzroka ili stanja koja mogu potaknuti abnormalnu moždanu aktivnost. Neurološki pregled je niz testova za procjenu mentalnog statusa, motoričke funkcije, ravnoteže, koordinacije, refleksa i senzornih odgovora. Neurološki pregled može pomoći liječniku da odredi je li do grčeva došlo zbog problema sa središnjim živčanim sustavom.
Ako se sumnja na neurološki poremećaj, liječnik će naručiti elektroencefalogram (EEG), neinvazivni test u kojem elektrode pričvršćene na glavu mjere električnu aktivnost mozga. U nekim slučajevima, EEG može zahtijevati boravak u bolnici preko noći kako bi se “uhvatila” konvulzivna epizoda kada se dogodi. Određeni abnormalni obrasci mozga mogu upućivati na epilepsiju, ozljedu mozga, tumor na mozgu ili druge neurološke poremećaje. Mogu se naručiti krvni testovi kako bi se provjerili znakovi infekcije, neravnoteže elektrolita i biljezi upale. Može se naručiti i toksikološko izvješće o lijeku.
Ako se sumnja na epilepsiju, liječnik će naručiti krvni test kojim se mjeri količina hormona prolaktina. To može pomoći u određivanju jesu li konvulzivne epizode uzrokovane epilepsijom ili drugim poremećajem. Ako se sumnja na meningitis, liječnik će učiniti lumbalnu punkciju pri kojoj se igla uvodi u donji dio kralježnice kako bi se izvadio uzorak moždane tekućine. Procjena tekućine u laboratoriju može otkriti postoji li upala mozga. Slikovne metode mogu provjeriti postoje li dokazi o oštećenjima ili tumorima na mozgu, kao i znakovi krvarenja, moždanog udara. Izbor slikovne metode ovisi o uzroku na koji se sumnja i može uključivati: kompjutoriziranu tomografiju (CT): koristi X-zrake za dobivanje slika presjeka mozga. Magnetska rezonancija (MRI): koristi snažne magnete i radio valove za stvaranje detaljne slike mozga. Pozitronska emisijska tomografija (PET): niske doze radioaktivnih materijala ubrizgavaju se u venu kako bi se otkrile metaboličke neprevilnosti u mozgu.
Diferencijalne dijagnoze
Liječnik također može htjeti isključiti uzroke kod kojih konvulzija nije povezana s neurološkom poremećajem što je osobito važno ako se radi o prvoj konvulzivnoj epizodi. Primjeri uključuju: Touretteov sindrom, miokloni trzaji (iznenadni trzaji mišića koji nisu povezani s bolešću), migrena, napad panike, psihotične epizode, sindrom nemirnih nogu, Alzheimerova bolest s ranim početkom, akutne distoničke reakcije (nuspojava lijekova povezana s određenim antipsihoticima), demencija povezana sa starenjem.
Liječenje konvulzije
Početno liječenje konvulzije obično će biti usmjereno na stabilizaciju osobe čak i prije nego se utvrdi uzrok konvulzije. Nakon toga mogu se dijagnosticirati i liječiti u skladu s temeljnim uzrokom. Ako se ispostavi da je to npr. infekcija, ozljeda glave ili dijabetička kriza, na temelju tog nalaza odredit će se odgovarajuće liječenje. Može biti potrebno i bolničko liječenje. U nekim slučajevima problem se može riješiti tijekom jednog posjeta; drugi mogu zahtijevati stalnu i opsežnu njegu. Ako su lijekovi krivi, promjena liječenja ili prilagodba doze može biti dovoljna da spriječe buduće epizode. Ako osoba ima konvulzije kao odgovor na korištenje nedopuštenih droga, vjerojatno će imati koristi od liječenja ovisnosti. Epilepsija se obično liječi antiepileptičkim lijekovima (AEL) kao što su topiramat, karbamazepin, lamotrigin ili fenitoin.
Što učiniti u hitnim slučajevima?
Ako ste svjedok napadaja, prvo se uvjerite da osoba nije u opasnosti. Ako u blizini ima oštrih ili tvrdih predmeta, uklonite ih. Nazovite 112 ili 94 i spriječite druge da se okupljaju. Ne stavljajte ništa u usta osobe koja ima napadaj i ne pokušavajte je držati. Umjesto toga, lagano je okrenite na jednu stranu kako bi dišni putovi bili čisti i izbjegli gušenje ako dođe do povraćanja. Ako je moguće, pratite vrijeme kako biste timu hitne medicinske pomoći mogli reći koliko je trajao napadaj. Više pojedinosti koje navedete, kao što su lijekovi koje je osoba uzimala ili simptomi koji su se javili prije, mogu pomoći medicinskom timu da otkrije uzrok konvulzivne epizode i odredi kako je liječiti.
Iako je pojava febrilnih konvulzija u djeteta za roditelje vrlo dramatična, oni su ti koji bi u toj situaciji trebali biti hladne glave i pružiti djetetu pomoć.
I to na sljedeći način: provjeriti je li u neposrednoj opasnosti od ozljeđivanja i ukloniti ono što tome može biti razlog, postaviti ga u bočni položaj (radi osiguranja dišnog puta), polako ga rashlađivati (skinuti mu odjeću, ali ga ne polijevati vodom), dati mu sredstvo za snižavanje tjelesne temperature (nabolje čepić), ništa ne stavljati u usta i ne tresti ga, pozvati hitnu pomoć.
Koliko god konvulzije bile alarmantne, u konačnici mogu biti uzrokovane brojnim stvarima, od kojih neke ne moraju biti ozbiljne. Kao simptom stanja, konvulzije često nestaju nakon što se otkrije i liječi temeljni uzrok. Zbog toga nikad ne smijete zanemariti konvulzije čak i ako su relativno blage. U nekim slučajevima, konvulzije mogu biti znak nedijagnosticiranog stanja ili uzrokovane liječenjem lijekovima koje se može prilagoditi ili prekinuti. Ako je epilepsija uključena, rana dijagnoza može osigurati da dobijete odgovarajuće liječenje za bolju prevenciju budućih epizoda.
