Za pročelnika Zavoda za kardiokirurgiju KBC- a Split, subspecijalista kardiokirurga dr. Matu Petričevića, slobodno se može reći da je u vrhu svjetske kardiokirurgije. Šest je godina radio na Rebru nakon čega odlazi u Michigan u SAD-u. Tamo je, među ostalim, od prof. Francisa Paganija učio kirurgiju mehaničke cirkulacijske potpore. I naučio sve o ugradnji tzv. umjetnog mehaničkog srca. Stručno se usavršavao u Australiji gdje je postao liječnik koji radi najkompliciranije operacije. I naposljetku došao u KBC Split gdje vodi spomenuti Zavod.
Koliko kreveta, liječnika i ostalog medicinskog osoblja ima Zavod za kardiokirurgiju i je li to dovoljno?
Nije dovoljno jer imamo premalo resursa. Raspolažemo s 15 kreveta na odjelu i postintenzivnoj jedinici što je sve samo ne dovoljno za volumen operacija koje momentalno izvršavamo. Nažalost, imamo samo jednu operacijsku dvoranu što nije dovoljno. To posebno predstavlja problem jer naše operacije traju po nekoliko sati. Ponekad i po osam sati. I ukoliko se javi neka patologija koja iziskuje momentalno djelovanje kardiokirurga mi smo zaključani dok se prva operacija ne završi. Od osoblja imamo šest kardiokirurga i dva specijalizanta. Apsolutno nam nedostaje medicinskih sestara i anestezioloških tehničara u operacijskoj sali. Radimo aktivne kampanje da privučemo mlade medicinske sestre neposredno nakon škole da nam dođu. Tako smo sada doveli četiri medicinske sestre koje su specifično bile zainteresirane za kardiokirurške operacije.
Potreba za salom
Ima li naznaka da bi vaš zavod uskoro mogao dobiti još koju operacijsku salu?
To treba vidjeti s upravom. U principu bi zakonski pacijenti trebali imati mogućnost da se liječe pravodobno i to primjerice ukoliko imamo disekciju tj. prsnuća aorte gdje mortalitet uslijed čekanja operacije ide i do 10 posto na sat. To znači da ukoliko pacijent ima nesreću da doživi disekciju u vremenu kada smo mi tek započeli s operacijom šansa da dočeka tu operaciju u osnovi možda i nije visoka obzirom da nemamo kapacitet da radimo paralelno. Stoga su nam nužne dvije operacijske sale.
Organizacijske promjene
Zavod ste preuzeli u rujnu prošle godine nakon prethodnog pročelnika i njegove afere zbog nesavjesnog liječenja i primanja mita. Što ste u ovom kratkom vremenu napravili, imate li liste čekanja i koliko operacija obavite?
Na zavod sam došao 1. rujna 2021., a u nešto više od godinu dana smo povećali operacijski kapacitet na istoj logističkoj potpori i sa istim uvjetima rada i po broju ljudi. Sve se to napravilo samo zahvaljujući organizacijskim promjenama. Povećali smo operativni kapacitet s prijašnjih dva do tri pacijenta tjedno na današnjih 10 do 12 pacijenata tjedno, a uzimajući broj tjedana u godini brojke su sasvim jasne. Upravo su ti brojevi vrlo brzo rezultirali značajnim smanjenjem liste čekanja do konačnog gašenja te liste početkom rujna ove godine. Tako smo zapravo kroz godinu dana ugasili listu čekanja. Ponosno danas mogu reći da se na splitskoj kardiokirurgiji ne čeka na operaciju. Ovu godinu završavamo s više od 450 operacija. S obzirom da smo sve to odradili u jednoj operacijskoj dvorani znači da smo operirali cijeli dan do u noć.
Sa sobom ste iz Zagreba doveli tim s Rebra, tko su oni i koje su najčešće operacije koje obavljate?
Da, sa mnom je došao dr. Stjepan Ivanković, dr. Rajka Gabelica kao i prof. Višnja Ivančan koja je dugogodišnja predsjednica Hrvatskog društva anesteziologa x više od 20 godina iskustva na mjestu šefice kardioanestezije na Rebru. Do dolaska mog tima izvršavale su se operacije koje su prema nekim izvješćima bile u većinom jednostavne operacije srčanih premosnica. Našim dolaskom se uspostavio novi poredak u kojem smo postali otvoreni za sve pacijente. Do tada duge i neuređene liste čekanja te zapušteni pacijenti rezultirali su s težim i kompleksnim kirurgijama koje smo spremno preuzeli. Svi iz tima smo dugo godina radili, boravili i educirali se na centrima velikog volumena pa smo bili spremni prihvatiti rizične pacijente. Sada imamo oko 40 posto izoliranih srčanih premosnica što se smatra jednostavnom operacijom, a 60 posto nam uzimaju operacije koje spadaju u viši stupanj kompleksnosti. To su brojke koje su približne onima na bolnici Rebro.
Rebro, Amerika, Australija
Kada ste shvatili da želite biti liječnik, a kada kardiokirurg?
Da želim biti liječnik shvatio sam na zadnjoj godini srednje škole, gimnazije Marko Marulić koju sam pohađao. Istina, nisam imao neke posebne planove da budem liječnik jer sam zapravo želio biti sociolog s obzirom da je moj uzor u košarci Alonzo Mourning bio sociolog. Naposljetku sam odustao od te ideje i odlučio se za građevinu ili medicinu. U isto vrijeme 2000. godine sam upisao oba fakulteta da bi se na kraju ipak opredijelio za medicinu u zadnji čas. Sve se to dogodilo spontano.
Nisam zapravo imao ideju biti kardiokirurg, ali je postojala prilika za zaposlenje u formi znanstvenog novaka na Rebru kod prof. Bojana Biočine. Aplicirao sam i postao novak i tamo radio 2,5 godine nakon čega sam dobio priliku za specijalizaciju prvo opće kirurgije, a zatim i subspecijalizaciju kardiokirurgije. Educirao sam se na američkom University of Michigan, a imao sam i profesionalni angažman u Royal Melbourne Hospitalu kao registrirani kardiokirurg Kraljevske akademije.
Pripremate li se prije teških operacija?
Da, jer za svaku operaciju postoji plan, svaki pacijent je zasebna operacija i plan. Ujutro se ustanem dva sata prije odlaska na posao tako da dobro isplaniram radne obveze i operaciju. Naše operacije imaju specifične sektore pa razmišljamo o mahom kritičnim sektorima iako je dosta toga već rutina. Na taj način se pripremim za operaciju i razradim sve moguće varijante tako da ne budem izložen nikakvim iznenađenjima tijekom operacije.
Kontrola osjeta
S obzirom da su vam prsti i ruke “alat” u svakodnevnom poslu, kako ih čuvate?
Njegujem ih kremom jer moram imati jako dobar osjet u prstima. Problem je raditi fizičke poslove. Primjetio sam da ukoliko radim s motikom i diklom na zemlji da mi se stvrdne koža pa imam slabiji osjećaj pod prstom. Tome sam doskočio pa nakon što sam odradio poljoprivredne stvari, što me opušta, koristim kremu za omekšavanje kože. Ona treba biti dosta mekana da bih imao percepciju. To jako utječe u kardiokirurgiji gdje su konci debljine ispod milimetra i lako pucaju. Zato tu treba postojati vrlo precizna tehnika s kontrolom osjeta, nježnošću i dodirom. Zato je kardiokirurgu važno njegovati ruke.
Osim toga kardiokirurzima je, pretpostavljam, jako bitan i vid?
Da, on je ključan. Za vrijeme operacije koristimo lupe koje povećavaju četiri puta naše operacijsko polje praktično kao mikroskop. Da bi se radio ovako zahtjevan posao generalno je najvažniji uredan život. Bez poroka koji bi utjecali na koncentraciju, preciznost ili na funkciju ruku.
