Pijete li često antibiotike? Čitate li upute o lijeku? Znate li da se pojedini lijekovi ne “sljubljuju” s određenom hranom? Razlikujete li lijekove s A i B liste? Što trebate znati prije uzimanja lijeka? Na brojna pitanja o lijekovima govori prof.dr.sc.Dinko Vitezić, specijalist kliničke farmakologije KBC Rijeka i redoviti profesor riječkog Medicinskog fakulteta.
Možete li reći općenito kakav je utjecaj lijekova na naše zdravlje?
Svaki lijek ima neki svoj specifični mehanizam djelovanja, a način kako djeluje opisuje dio farmakologije koji se zove farmakodinamika. Lijekovi u našem organizmu mogu ostvariti učinak na različite načine. Najčešće je njihov učinak preko specifičnih molekula, primjerice receptora i enzima, ali mogu djelovati i nespecifično što je za današnje lijekove rjeđe. Navedeni mehanizam djelovanja je opisan i svaki proizvođač lijeka u dokumentaciji o lijeku navodi i način na koji djeluje, a to se može pročitati, premda oskudno, u uputi koja se prilaže uz lijek. Oni lijekovi koji djeluju slično, preko istih molekula obično spadaju u istu skupinu lijekova. Farmakolozi žele otkriti nove mehanizme kojima lijekovi mogu djelovati, a danas imamo i lijekove koji uspostavljaju i nove funkcije u organizmu poput genske terapije.
Koliko lijekovi koje pijemo “štete”, ako štete našem želucu i crijevnoj flori, te trebamo li paziti koje lijekove pijemo ako ih pijemo više u isto vrijeme?
Svi lijekovi imaju nuspojave pa se one mogu iskazati i u probavnom sustavu koji je osnovno mjesto ulaska lijeka u naš organizam. Dio njih može djelovati na promjene unutar probavnog sustava i može uzrokovati i oštećenja sluznice probavnog sustava. Klasičan primjer za to su lijekovi koji spadaju u skupinu nesteroidnih protuupalnih lijekova tipa Aspirina i sličnih. Mogu potencirati nastanak vrijeda ili ulkusa u probavnom sustavu, najčešće želuca, dvanaesnika i donjeg dijela jednjaka.
Antibiotici kao druga grupa lijekova mogu “naštetiti” našoj crijevnoj flori s obzirom da mogu poremetiti balans ili ukloniti “poželjne” bakterije koje imamo u probavnom sustavu. Zato treba voditi računa kako uzimamo lijekove. Uobičajeno se lijekovi uzimaju s običnom vodom, a poželjno ih je popiti sa cijelom čašom vode. Treba paziti koje lijekove pijemo, kako ih uzimamo, a posebno ako u isto vrijeme uzimamo više lijekova. Dobro je raspodijeliti koji se lijekovi piju ujutro, koji u podne, a koji navečer s ciljem da ne dođe do greške u uzimanju. Liječnik, u slučaju da pacijent istodobno pije više lijekova, treba voditi računa da ti lijekovi mogu mijenjati međusobna djelovanja. Najidealnije je da pacijent uzima samo one lijekove koji su neophodni s jasnim ciljem liječenja zdravstvenog stanja.
Dio pacijenata antibiotike prestane piti čim se počnu osjećati bolje. Je li to pogrešno? Trebaju li se antibiotici popiti do kraja i mislite li da građani troše previše antibiotika?
Jasno je da treba popiti cijelu predviđenu dozu antibiotika kojeg je liječnik propisao. Ne smije se prestati uzimati antibiotik čim se osoba počne bolje osjećati jer može doći do povrata infekcije i lakšeg stvaranja otpornosti bakterija na lijek. Struka radi na tome da se racionalizira upotreba antibiotika i da se koriste samo u slučajevima kada je to potrebno. Jer nisu to lijekovi koji se daju kada je povišena tjelesna temperatura i pri infekcijama na koje ne djeluju poput virusnih infekcija. Stoga je potreban racionalan pristup i antibiotike primijeniti samo u slučajevima jasne potrebe. Time smanjujemo i mogućnost javljanja njihovih nuspojava. Prepoznato je da sjever Europe troši manje antibiotika i ima racionalniji pristup od juga Europe gdje je njihova potrošnja zaista velika što je i dio tradicije u propisivanju.
Postoje li lijekovi koji se ne “sljubljuju” s hranom i ako da koji s kojom?
Točno je, treba biti oprezan kod uzimanja lijekova i hrane. Savjet bi bio da je najbolje ne uzimati lijekove istodobno s hranom osim ako izričito nije navedeno da ih tako treba koristiti. Kod nekih lijekova treba voditi računa da određena hrana može predstavljati problem. Primjer za to je ranije učestalo korišten varfarin koji se ne smije uzimati s hranom bogatom vitaminom K. Stoga špinat i brokula mogu smanjiti učinak varfarina. Isto tako postoje lijekovi uz koje se ne smije uzimati alkohol. Posebno istraživano područje je primjena lijekova uz istodobno uzimanje soka od grejpfruta.
On može mijenjati koncentraciju pojedinih lijekova poput lijekova koji se uzimaju za sniženje masnoća u krvi, statini. Uz alkohol nije preporučljivo uzimati često propisivan paracetamol jer može dodatno pogoršati stanje jetre. Antidepresivi iz skupine tzv. MAO inhibitora ne smiju se uzimati uz neke vrste sireva, crvenog vina ili dimljene ribe jer može doći do opasnog porasta arterijskog krvnog tlaka. Stoga pri primjeni lijekova treba biti oprezan i voditi računa i o hrani koju uzimamo.
Što je potrebno znati prije uzimanja bilo kojega lijeka?
Trebamo znati karakteristike lijeka, u koje doba ga trebamo uzeti, koliko puta na dan se uzima i da ga je najbolje popiti s vodom. Najidealnije je da se lijek uzima izvan obroka. Kao što smo i spomenuli treba voditi računa i o hrani koju uzimamo. Uz svaki su lijek priložene i upute koje treba pozorno čitati te ćemo naći i odgovore na ova pitanja.
Onda bi pacijentima preporučili da čitaju nuspojave lijekova opisane u ambalaži bez obzira što dio njih obuzme strah od onoga što mogu pročitati?
Upute koje se prilažu u lijeku su upravo namijenjene pacijentima da ih pročitaju i informiraju se o lijeku koji im je preporučen. Vjerojatno postoji dio ljudi koji to ne čita, a dio ih nakon pročitanog ima određene reakcije. No svakako je dobro da je pacijent upoznat s lijekom koji uzima. Lijek je odobren sa zabilježenim nuspojavama. Uvijek se stavlja na vagu zdravstveno stanje za koje lijek propisujemo i moguća štetnost, nuspojave lijeka.
Na prvom mjestu pri primjeni je korist liječenja. Primjerice, možemo predvidjeti da lijek koji snižava krvni tlak može u pacijenta izazvati vrtoglavicu i gubitak svijesti pa je sigurno korisno unaprijed dati upozorenje kako uzimati lijek. Istu takvu pojavu mogu imati i lijekovi za srce poput nitroglicerina. To je ono što možemo predvidjeti i može se spriječiti velika većina nuspojava. Ali imamo i nuspojave koje se ne mogu predvidjeti poput alergijskih reakcija.
U slučaju pojavljivanja nuspojave pacijent o tome treba izvijestiti liječnika koji će procijeniti hoće li taj lijek zamijeniti drugim ili primjerice smanjiti dozu. Liječnik navedenu nuspojavu prijavljuje našem regulatornom tijelu te se bilježi, a skupljanjem takvih podataka širimo znanja o tom lijeku.
Zašto se najveći broj lijekova radi u obliku tableta, a manji u prašku kada drugi navodno lakše “padaju” na želudac?
Formulacija lijeka ovisi o proizvođaču lijeka, ali tableta je kruta i najjednostavnija za uzimanje. Vrlo mali broj lijekova je u obliku praška. Netočno je da lijekovi u obliku praška lakše “padaju” na želudac od tablete jer se i jedan i drugi lijek razgrađuju i apsorbiraju na isti način. Formuliranjem lijeka možemo utjecati na mjesto i brzinu apsorpcije lijeka u određenom dijelu probavnog sustava. Formulacija je upravo definirana na način kako bi lijek ostvario najoptimalniji učinak uz najmanje mogućnosti za javljanje nuspojava.
Što znači lijekovi s A i B liste?
Trošak lijekova s osnovne A liste u potpunosti pokriva HZZO dok su lijekovi s dopunske B liste oni koji imaju određene doplate. Lijekovi koji se nalaze na dopunskoj listi su potrebni pacijentima, ali moraju participirati u liječenju. Kvaliteta im je ista, odobreni su na potpuno isti način. Ovisno o nositelju odobrenja i osiguravatelju dio njih može s B liste doći na A listu i obratno. Što se tiče lijekova koji se mogu dobiti bez recepta u ljekarnama o tome odluku donosi regulatorno tijelo. U nas je to Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED). To su lijekovi za koje je procijenjeno da su sigurni i da mogu ih koristiti pacijenti bez potrebe za odlazak liječniku u procesu samomedikacije.
