Alergen specifična imunoterapija (AIT), u posljednjih nekoliko mjeseci, nakon dužeg niza godina, ponovno je postala dostupna i u Hrvatskoj.
Tim povodom smo o koristi i primjeni alergen specifične imunoterapije posebice kod djece, ali i prepoznavanju i dijagnostici alergija kod djece razgovarali s doc. dr. sc. Blaženkom Kljaić Bukvić, specijalisticom pedijatrije s užom specijalizacijom iz alergologije i kliničke imunologije, koja već duži niz godina radi u Općoj bolnici Josip Benčević u Slavonskom Brodu na Odjelu za pedijatriju, ali i u privatnoj Poliklinici Štimac u Osijeku.
-Već duži niz godina uočavamo porast alergijskih bolesti, ne samo u dječjoj već i odrasloj populaciji. Porast se objašnjava modernim zapadnjačkim načinom života i globalizacijom. Etiološki alergijske bolesti su posljedica složenih međudjelovanja naslijeđa i okoline u kojoj dijete odrasta. Nasljeđuje se sklonost alergijskim bolestima. S najvećim rizikom ukoliko su oboljeli najbliži članovi obitelji kao što su otac i majka koji boluju od alergijske astme, atopijskog dermatitisa ili alergijskog rinitisa. Rizik za nasljeđivanje alergijske astme raste do 75 posto u slučaju kada oba roditelja imaju ovu bolest.
No, nasljeđe je rizik za alergije, ali za kliničku manifestaciju bolesti bitna je i okolina. Odnosi okoline i nasljeđa u određenim vremenskim okvirima djetinjstva vrlo su složeni i nisu dovoljno poznati. Jednako je teško predvidjeti hoće li se alergija prezentirati na jednak način kao kod nekoga od roditelja odnosno simptomima na koži, crijevima ili dišnim. Kod liječenja alergija početni korak je nastoji pronaći pokretač simptoma i pogoršanja bolesti. Ako nađemo uzročni alergen, prvi i osnovni način liječenja je ukloniti ga iz okoline ili prehrane, objašnjava doc. Kljaić Bukvić.
Indikacija u djece od pet godina nadalje
Druga stvar u liječenju su, napominje ova pedijatrica, simptomatski i protuupalni lijekovi ovisno o kojem organskom sustavu se radi. To je temelj terapije liječenja alergijskih bolesti. Znači, sami lijekovi su u principu lijekovi koji ublažavaju upalu i simptome.
– Kod kože djelujemo protuupalno primjenom lokalnih kortikosteroida i/ili imunomodulatora. Iako se od inhalacijskih kortikosteroida, koji su temelj u liječenju alergijske astme, očekivalo da će promijeniti tijek bolesti te očuvati plućnu funkciju, istraživanja su pokazala da dok ih primjenjujemo djeluju i smanjuju upalu. Ali kad ih prestanem davati nemaju dugotrajniji utjecaj i ne mijenjaju tijek bolesti niti čuvaju plućnu funkciju. Oni sprječavaju teža oštećenja, ali dugotrajni učinak na bolest nemaju.
Sljedeći korak u liječenju alergijske bolesti je alergen-specifična imunoterapija (AIT) za koju je dokazano da je terapija koja bi mogla promijeniti tijek alergijske bolesti. Zato što primjenom alergena na koju je osoba osjetljiva razvijamo toleranciju i uspostavljamo imunološku ravnotežu koja bi se putem ove terapije mogla postaviti kod organizma kada sljedeći put bude u kontaktu s alergenom. Ova terapija je indicirana u djece iznad pete godine. Do unazad godinu dana nijedan pripravak alergen specifične imunoterapije nije bio registriran u Hrvatskoj što je otežavalo dostupnost za naše bolesnike. Prošle i ove godine neki pripravci će biti dostupni i u hrvatskim ljekarnama, najavljuje ova liječnica.
AIT se primjenjuje na više načina. Odnosno terapiju je moguće dobiti subkutano putem injekcije ili u obliku otopine i tableta koje se daju pod jezik.
Partneri u liječenju
-Prednost sublingvalne terapije je što je bezbolna i primjena je moguća u kućnim uvjetima. Prvu dozu dobijete u ambulanti pod nadzorom liječnika zbog procjene nuspojava. Ukoliko ih nema, sve druge doze uzimate sami u vlastitom domu. Ukoliko se primjenjuje subkutano svaka doza se mora primiti u ambulanti. Kod imunoterapije koju provodimo na otrove opnokrilaca treba reći da se ona isključivo provodi subkutano pod nadzorom zdravstvenog djelatnika. Ukoliko se radi o provođenju imunoterapije na otrov pčele ili ose, protokoli traju i do sedam godina. Kod provođenja imunoterapije, potrebna je spremnost i suradljivost bolesnika i roditelja koji postaju pravi partneri u liječenju. Nakon tih pet do sedam godina rizik od sistemske alergijske reakcije se smanjuje. Indikacija za ovu terapiju postoji i kod pacijenta kod kojih nema dostupnosti hitne službe ili se roditelji bave pčelarstvom ili postoji anksioznost roditelja od uboda i zbrinjavanja dijeteta kod razvoja anafilaktičke reakcija, napominje doc. dr. sc. Kljajić Bukvić.
Osim na otrove opnokrilaca, AIT se provodi i na inhalacijske alergene kod alergijske astme i rinitisa.
– Tu alergeni mogu biti cjelogodišnji kao što su alergeni grinja, žohara ili kućnih ljubimaca ili sezonski alergeni peludi. U slučaju da su alergeni cjelogodišnji onda je i AIT cjelogodišnja. Sublingvalna primjena i mogućnost aplikacije pripravka u kućnim uvjetima prednosti su ove terapije. Protokol ovisi o proizvođaču. Najčešće primjenjujemo terapiju uvoda kroz deset dana. A nastavljamo s terapijom održavanja koja se radi ili tri puta tjedno ili svaki dan. U svemu je jako važan roditelj i mali pacijent. AIT se provodi već više od 100 godina. Radi se o etabliranom načinu liječenja čije provođenje ima svoje troškove. Međutim, troškovi su niži ukoliko se analizaju ukupni direktni i indirektni troškovi koje stvaraju alergijske bolesti. Naime, financijski nije isplativo ne liječiti alergijske bolesti. To treba posebno imati na umu kod liječenja djece kod kojih provođenje terapeutskih i preventivnih mjera čini ulog u zdraviju budućnost, uvjerena je doc. Kljaić Bukvić.
Potrebna dijagnostika
Ova pedijatrica napominje i kako dijagnostika alergija nije tako jednostavna kako se danas prikazuje i kako postoje neka zlatna pravila i standardi.
– U dijagnostici alergijskih bolesti počinjemo od anamneze. Kroz razgovor s pacijentom neophodno je vidjeti simptome, učestalost simptoma, dnevnu i sezonsku varijaciju u pojavljivanju alergije i pogoršava li primjerice sezona peludi simptome ili ne. Pokretači pogoršanja alergijskih bolesti jesu alergeni na koje je pacijent osjetljiv, ali pogoršanja ne moraju biti izazvana samo alergenom već promjenom meteoroloških uvjeta, infekcijom, maglom, smogom, hladnim zrakom, stresom… Sve su to pokretači simptoma. Bolesnici ponekad napomenu kako nije sezona peludi ambrozije na koju su osjetljivi ili kako su reducirali alergene grinje u svom domu, ali i dalje imaju simptome. Upravo zato kroz iscrpni razgovor pokušavamo dokučiti okolnosti u kojima nastaju simptomi. Osim anamneze idemo na laboratorijsku dijagnostiku kada koristimo kožni ubodni test s inhalacijskim i nutritivnim alergenima. Osim testova in vivo, primjenjujemo i ciljano određivanje IgE specifičnog za alergen.
Danas se iz jednog uzorka u nekim ustanovama napravi probir i na 300 alergena, ali takav test treba znati tumačiti jer se ponekad u rutinskoj dijagnostici nađu znakovi alergenske senzitizacije, koja ne znači nužno i alergiju na ispitivani alergen.
Kod dijagnostike primjerice alergena na hranu uz uvjerljivu anamnezu, a laboratorijski nalaz koji nije uvjerljiv, treba napraviti i provokacijski pokus i dati hranu uz koju su mogući simptomi alergije te promatrati reakciju na primjenjenu hranu u bolničkim uvjetima. To je zlatni standard kojim završava dijagnostika alergije na hranu. U nekih bolesnika, laboratorijske vrijednosti su jasno izražene, što uz jasnu kliničku sliku, odgađa izvođenje provokacijskog testa. U alergijskim bolestima razlikujemo rane i kasne reakcije. Djeca koja su alergična na kikiriki većinom reagiraju odmah i razviju simptome kroz minutu do 15 minuta i kod takvih je vrlo vjerojatno da će testovi biti pozitivni. Često roditelji dođu s idejom „želimo dijete samo testirati“, ali postavlja se kliničko pitanje na koje alergene treba testirati, iz iscrpnog razgovora s roditeljem. Stoga, dijagnostika treba biti ciljana, temeljena na razgovoru, napominje ova pedijatrica.
